Žvakanje prožvakanog

I tako nam je u naše CD-shopove stigao i novi uradak poznatog rappera Eminema. Lijepo zapakiran i s romantičnim natpisom na naličju CD-a gdje se ispričava svojim fanovima. Zašto se ispričava? Zato jer se unutar bookleta nalaze slike milog nam Eminema kako ubija svoju publiku, koja se po njemu sastoji isključivo od ljudi starijih od 50 godina.

Puno krvi, nasilja i sličnih gluposti koje su stavljene na ovaj booklet ostavljaju dojam da je Eminem iz balavog klinje koji briše slinu o rukav evoluirao u klinju koji ispuhuje nos u rukav.

No, dosta o vizualnom dojmu CD-a, posvetimo se glazbi. Na prvoj pjesmi “Evil Deeds” koja će naići na simpatije samo kod ljudi čiji prosjek godina iznosi manje od 15, Eminem se obraća svome ocu kojeg nije nikad upoznao i tako nastavlja svoju već prožvakanu priču o tome kako je sjeban i kako njega nitko ne razumije i kako je njemu teško.

Nadalje na “Encore” se izmjenjuju teme poput smislu života, ubojstvima, samoubojstvima, ocu (opet), sjebanosti i ludim zabavama. Izgleda da Eminemovi tekstovi jednostavno ne mogu evoluirati u nešto više već se čovjek vrti u krug što se tiče tekstova i same glazbene konstitucije pjesme.

Singl “Just Lose It” zbog kojeg je čak i završio na sudu zbog izrugivanja Michael Jacksonu ali je na svoju sreću parnicu dobio, u principu ne donosi ništa novo. Pjesma me podsjeća na sve njegove dosadašnje hitove i ne donosi nikakav značajan napredak ni u glazbenom ni u tekstopisnom smislu.

Isto se događa u pjesmi “Ass Like That“. Mislim, tko može tako nazvati svoju pjesmu? Kad bi naziv doslovno preveli na hrvatski, što ja neću napraviti jer me ipak mama pristojno odgojila, dobili bi naziv radi kojeg bi u školi dobili jedinicu preko cijelog dnevnika. A da vam dočaram kako je to Eminem literalno objasnio u refrenu i sve će vam biti jasno: “The way you shake it, I can’t belive it, I ain’t never seen a ass like that/The way you move it, You make my pee pee go/Da doing doing doing…“.

Nakon što pročitate ovakav tekst zaključite da je razvikani Eminem u principu klasični američki seljačina koji svako jutro za doručak pojede 20 palačinki i nakon toga to sve zalije kriglom mlake pive. Nakon ovoga definitivno vam ne treba puno objašnjavati koliko je velika Eminemova inovativnost i koliko je on zapravo produktivan.

Na albumu su prisutni i njegovi ‘nerd’ prijatelji, tj. ‘opaki’ rapperi poput 50 Centa, D-12, Nate Dogga koji svojim glasićima ostavljaju dojam da ih je netko netom kastrirao. Čak i naslovna pjesma albuma na kojoj se pojavljuje Dr. Dre kao gost i gdje u klasičnoj MTV verziji hip-hopa pozivaju ljude da se priključe zabavi i ukratko ne nude ništa konkretno, nema nikakvog zanimljivog beata niti pametne riječi-jednostavno-katastrofa prika!

Jednostavno, “Encore” je kao što bi ameri rekli ‘žvakanje prožvakanog’ (Chewing the chewed). Eminem nam ništa nije novo rekao, ništa nam nije pokazao i ništa nas nije naučio. Napravio je album kojeg će popušiti debeli Amerikanci i djeca od 15 godina koja briju da su sjebana, da je njima najteže na svijetu i da ih nitko ne razumije. Jedina dobra stvar na cijelom albumu je što produkciju potpisuje Dr. Dre i zato sam albumu dao veću ocjenu od zaslužene.