Zoster ogolio svakog od nas

Izgleda kako će 2015. godina vrviti kvalitetnim albumima, a vrhu ljestvice opasno prijeti album “Srce uzavrelo“.

Radi se o najzrelijem glazbenom uratku Zostera na kojem je zvuk definiran do najsitnijih detalja. Album je i tekstualno na visokoj razini, na momente se dobiva dojam kao da se radi o jednom ukusu ponajboljih tekstopisaca iz regije koji kao da su imali svoje prste u tekstovima pjesama, ali je Zoster otvorio jednu novu perspektivu koja možda najtočnije secira našu okolinu.Album počinje pjesmom “Gavrilo” koja odmah udara u glavu. Nema tu puno okolišanja, pjesma ima mnoge političke i ideološke konotacije te daje drugačiju perspektivu najpoznatijeg atentatora Jugoslavije.“Brod koji tone” ima konkretnu poruku. Iz stihova se jasno može prepoznati moguća pomirba s očitom situacijom koja je ista kod svih zemalja i gradova bivše države. “I dok tonem s brodom koji tone/i dok zvona zvone/iako nisam kapetan ja sam sretan” isto kao i stih “Neću napustiti brod koji tone/nisam štakor, ni žena, ni dijete“, mogu sažeti kompletnu pjesmu. Nema tu puno filozofije, već se radi o direktnom i jasnom tekstu koji vjerojatno opisuje šačicu pojedinaca koji ne vide spas u drugim državama, već su zadovoljni ovim našim brodom koji tone.

“Kao Kain i Abel” bez problema moglo bi svirati Zabranjeno pušenje. Ne radi se o ovdje o nezahvalnoj usporedbi, već o tome da je Zoster, kao što sam i ranije spomenuo, svakom pjesmom dao do znanja da se ovdje radi o zrelom i kvalitetnom albumu.

Već dugo nije bilo toliko dobrih laganih pjesma kao što su “Plačeš” i “Osjećam se”. One pršte od iskrenosti i imaju svoju težinu. Publika koja je navikla slaviti S.A.R.S. zbog njihovih, nazovimo to tako, balada, trebala bi poslušati ove pjesme, pogotovo “Plačeš”.

“Sudbina” i “Volio sam te” donose jednu plesnu vibru s daškom surf rocka, a “Ja znam da izgledam” iskače na albumu kako aranžmanom, tako i tekstom. Ponovna analogija se mora povući s pjesmom “Mi nemamo prijatelje“, dakako nikako loša. Pjesma zvuči kao da je proizašla iz tvornice Dine Šarana, pogotovo zbog teksta koji ima vrlo jednostavnu životnu filozofiju koja nam ponekad prođe ispod radara vrlo nezamjetno. Album zatvara “Brodom koji tone”, a radi se o ogoljenoj i akustičnoj verziji pjesme “Brod koji tone”. Osobno mi je legla distorziranija verzija, iako i ova također ima svoje čari.

Mario Knezović uvjerljivo spada među ponajbolje tekstopisce koji svojojm jednostavnošću i direktnom porukom govore puno više od onih glazbenika koji kroz teški filozofski konkurs žele reći više nego što znaju, pa često podbace. Bend je glazbeno vjerojatno na svome vrhuncu. Sukus svih glazbenih utjecaja, kvalitetna produkcija i pjesme koje će zadovoljiti i najzahtjevnije glazbene kritičare, iznimno su jak adut benda.

“Srce uzavrelo” može opisati svakoga od nas, jer svi ponekad prelomimo neke stvari u sebi i postanemo ogoljeni i iskreni. Upravo je takav ovaj album, jer se on sluša u jednom dahu i traži ponovno preslušavanje. Već sada mogu reći da se radi o ponajboljem izdanju godine koje je pozitivno iznenadilo.