Životno sjetna melodija

Dvostruki soundtrack “The Curious Case of Benjamin Button” francuskog skladatelja Alexandrea Desplata, jedan je od najrafiniranijih i filigranski izrađenih zapisa filmske glazbe, posebice zbog činjenice da se radi o dvostrukoj kompilaciji međusobno komplementarnih, ali harmoničnih skladbi koje Fincherovom djelu služe kao svojevrstan kostur, vezivno tkivo, ali i kompas.

Obilježen bajkovito-tajanstvenim skladbama, ovaj soundtrack ni na tren ne postaje tipičan glazbeni zapis s monotonim ili dosadnim dionicama.

Instrumentalni dio započet je sugestivno-metaforičnom skladbom “Postcards“, svojevrsnom glazbenom temom filma koja određuje tajanstveno-bajkoviti karakter cjelokupne glazbene pozadine, ali bez tračka pretencioznosti i dominacije, postavlja se kao lajtmotiv na trenutke, dok je većinom krucijalan dio filma.

Desplat se svakom skladbom stručno poigravao dajući im elemente prepoznatljivosti, ali ne i ponavljanja, odnosno varijacije, već se spomenuta prepoznatljivost očituje u cjelokupnom dojmu i atmosferi – izmjena napetosti, neizvjesnosti i iščekivanja, kao primjerice u “Mr. Gateau“.

Fascinantno je kako je orkestar odigrao odlučujuću ulogu kada se radi o povezivanju filmskoga tkiva, pa tako skladbom “Meeting Daisy” upravo upoznavanju mladoga starca i djevojke pridaje element začudnosti iliti odstranjenja; dah nečeg novog i neiskušanog.

Svakako je zanimljiva “Love In Murmansk” koja odiše svojevrsnom samosviješću i dozom samodopadnosti, dakako, atribuiranih mladome Benjaminu koji u tom dijelu filma otkriva čari prve ljubavi, a osjetno je i iz same skladbe da se radi o kontradiktornim osjećajima koji se javljaju po prvi put. No, staloženost i melodioznost drugog dijela određenog cimbalom i pianom skladbu čini jednim od najljepših motiva filma, ali i kompilacije.

Očekivano je da soundtrack izvan konteksta, odnosno pripadajuće mu slike teško funkcionira u slučaju kada se radi o originalno skladanoj glazbi, no Desplatove kompozicije sasvim su drukčijeg karaktera zbog svoje organičke naravi; one se razvijaju ovisno o temi i variraju od staloženih dionica ravne melodijske linije do turbulentnih dijelova obilježenih nervozom i kompeticijom suprotstavljenih instrumenata koji agresivno izmjenjuju crescenda i decrescenda.

“Alone At Night” najemotivnija je skladba cjelokupnoga opusa u kojoj se tjeskoba uzrokovana životnom dominacijom naprosto nožem može rezati u početku, ali se potom razvija uz pomoć gudačkih i puhaćih instrumenata u jednu, ponovno, staloženu baladu koja je najbolji opis Benjaminova unutarnjeg nemira i nesklada sa životnim skladom.

Sa “Submarine Attack” skladatelj otvara novu instrumentalnu fazu, istovremeno s Fincherom u samome filmu kada Benjamin gubi dječačku nevinost i postaje muškarcem.

I dok je prvi dio opusa, ujedno i originalno skladan, posvećen Benjaminovom pomlađivanju i retrogradnom razvijanju njegova karaktera, drugi je dio posvećen prvenstveno mjestu radnje – New Orleansu; južnjačkome gradu koji je iznjedrio najveće rasne razlike, ali i najveće crnačke glazbene legende poput Scotta Jolina i Louisa Armstronga.

Naposljetku, New Orleans je na obalama svoje rijeke Mississippi izbacio ragtime koji se na njenim dokovima transformirao u jazz. Stoga je drugi dio neupitan hommage saksofonu, istaknut u “Ostrich Walk” ili “That’s How The Rythm Was Born“, proto-jazz pjesmama.

Odličan je Desplatov rafiniran i zahtjevan ukus jer dosljedno i kronološki točno prati razvoj Benjamina s glazbom u dotičnom trenutka njegova života.

Zanimljivi su dijaloški intermezzi izvučeni iz filma koji naracijom pokušavaju odrediti kontekst u kojem se određena pjesma pojavljuje, pa je stoga zanimljivo kako se blues pjesma “Freight Train Blues” u glavi slušatelja ne bi mogla povezati s bordelom, no u Benjaminovo slučaju bila je to skladba koja je pratila njegovo prvo seksualno iskustvo i, potom, njegovu neutaživu glad za njime.

Neizostavan je hrapavi glas legendarnog Louisa Armstronga u “If I Could Be With You (One Hour Tonight)“, odnosno njegovo umijeće sviranja trube u instrumentalnoj himni jugu “If I Could Be With You“.

Svakako je i dragocjen doprinos “Chanson Sur Staline” mješovitoga zbora KP Francuske, koji je vrlo lako zamijeniti za domoljubne (davorije) zbora Crvene armije. Dakako, radi se o tipičnoj partizanskoj pjesmi, slaveći narodne pobjede u vrijeme drugog ‘totalnog rata’.

Zanimljivo je kako se kronološki i tematski glazba na dva diska savršeno međusobno reflektira, čineći zrcalnu sliku jedna druge. Ovu zbornu pjesmu slijedi kratak fragment originalnog radijskoga zapisa Franklina Delana Roosevelta koji govori o japanskom napadu na Pearl Harbor u prosincu 1941.

Desplat je svoje poznavanje klasičnoga opusa odlučio iskoristiti ubacivanjem Schumannove “Arabeske za piano u C Duru, stavak 18“, sasvim različite od prethodne ruske zborne i sljedećeg soul instrumentala “Out Of Nowhere“.

Kako je drugi dio svojevrstan glazbeni presjek gotovo pola stoljeća, očekivano bi bilo nešto više glazbe nakon ’50-ih godina 20. stoljeća, no nema ništa osim simpatične “Skokiaan“, skladbe afričkog porijekla koju predvode saksofon i truba te romantične “My Prayer” u izvedbi legendarnih The Plattersa, benda koji je obilježio ranu eru rock’n’rolla.

Naposljetku, kompilacija je zaokružena fantastičnom melankoličnom piano skladbom Scotta Joplina “Bethena – A Concert Waltz“, doduše prema izvedbi akreditiranoj Randyu Kerberu. No, skladba koja potječe iz 1905. ni po čemu ne odgovara završetku kompilacije, a kontekstualno ni samome filmu koji počinje sa završetkom Prvog svjetskog rata 1918. godine.

U dvostrukom ‘pakiranju’ Desplat je uspio stvoriti jedan mali glazbeni svemir obilježen harmonijom osjećaja i naoko nespojive glazbe, obavijen orkestrom instrumenata koji bi mu nakon “Kraljice”, “Djevojke s bisernom naušnicom” ili “Casanove” lako mogle osigurati zlatni kipić.

Uz svježu i uzbudljivu originalnu glazbu, skladatelj je uspio sintetizirati razvoj popularne glazbe 20. stoljeća, stavljajući naglasak na domovinu i prapočetke jazza, soula i, samim time, rock’n’rolla – New Orleans. Inventivno, uzbudljivo, sjetno i životno, kao i sam film.