Živi i moćni

Dik O’braz je nastao u ’90-ima kad je u desetak godina napravio nekoliko EP-a i album “Žeđ” za Slušaj najglasnije. Nakon desetak godina pauze, bend se vratio na scenu.

Pomalo iznenada, na samom kraju prošle godine svjetlo dana je ugledao album “Živ sam” kojim se Dik O’braz vratio na scenu. Bolji naziv nisu mogli uzeti jer ih pokazuje u odličnom svjetlu, kao da nisu izgubili dugi niz godina na odmoru.Korijeni im jesu u hardcoreu što se osjeća i na ovom albumu u kojem su ispremiješani klasičan rock zvuk, punk, hard rock, pa čak i još poneke žešće forme zbog čega česte usporedbe s Motorheadom stoje. Problem albuma je ipak produkcija koja je previše čista, pa se izgubila ona potrebna prljavština koja bi dala dodatan štih masnim skladbama.

Od početka trojac gazi sve pred sobom, moćno i suvereno, pa me iskreno čude neke odluke, ponajviše gostovanje Seje Sexona u skladbi “Djevojka iz Samobora”. Ako je trebala neka suradnja koja bi marketinški bila popraćena, onda se to ipak moglo malo bolje odraditi jer ta je skladba najgora na albumu, kao neki bezuspješni tribute pop-rock ska glazbi ’80-ih.

Ono po čemu će se ipak pamtiti ovo izdanje je svakako dobar dio regularnog dijela koji se gradi žestokim brijačinama kao što su “Moram naći zabavu“, “Kreni u noć” s kojom se najviše približavaju Lemmyevoj ekipi, dok ih ispresjeca totalno nepotrebna parodija “Paragvaj” (nadam se da će Tomica pobjeći još dalje od ove južnoameričke države).

Sve je to rock’n’roll, reklo bi se, a u glazbi Dik O’braza se osjeća dugogodišnja želja ispucavanja onog što su skupljali u sebi u vrijeme hiatusa. Možda je i bolje tako, da su kuhali pjesme neko vrijeme jer osim par debakla (čitaj: “Paragvaj” i “Djevojka iz Samobora”), dobivamo lijepi kolaž koji bi se mogao spominjati i u pričama o albumima godine samo da je produkcija nešto primjerenija live svirci.

U konačnici možemo zaključiti da smo dobili pravu stvar i nadajmo se da će Dik O’braz punim plućima krenuti dalje, te da nećemo opet morati desetljeće čekati novo izdanje. “Živ sam” je dokaz da su na pravom putu, putu bez povratka jer ovom glazbom će provaljati svaki kut Lijepe naše (a i šire) u kojem će svirati…