Žilaviji nego što mislite

Pitanje za milijun kuna: na čijem je albumu svirao John Frusciante, kratko prije nego što je u svibnju 2015. objavio da se povlači iz aktivnog muzičkog biznisa? Riječ je o jako poznatom bendu iz osamdesetih.

Da, da, Duran Duran je na vrhu liste bendova koji bi vam pali na pamet kao odgovor na ovo pitanje… Uz Janelle Monae, Kieszu, Lindsay Lohan, Nilea Rodgersa, Mr Hudsona i Marka Ronsona Frusciante gostuje na ovom solidnom, iako ne pretjerano uzbudljivom albumu čije će postojanje vjerojatno provocirati pravovjernu rock-publiku (već ih čujem: “Zar se ovi jazavci još nisu okanili muzike?“), ali i utješiti njihove fanove.Album “Paper Gods” baštini elektroničku dance pop muziku, na tragu onog što su na svom albumu “Progress” radili Take That, ima nekoliko vrlo dobrih pop-brojeva kojih se nitko ne bi posramio, i djeluju kao pošteni likovi koji svoj posao obavljaju najbolje što mogu. Prvih pet pjesama drži čak solidan prosjek (makar nisu sve ujednačeno dobre), dok druga polovica ove kolekcije dosta zaostaje za prvom. Emotivnu dubinu, inspiraciju i neke druge izuzetne stvari koje oduzimaju dah i koje želite čuti ćete čuti na nekim drugim albumima, a dubinu dosade možete naći na broju “Danceophobia“, koji svojom govorancijom obogaćuje Lindsay Lohan. Ne uzbuđujte se, pjesma bi bila grozna i da nje nema.Frusciante će svojom gitarom ukrasiti dva vrlo dobra broja, “What Are the Changes” i zaključnu “The Universe Alone“. “Sunset Garage” zvuči kao da ste je negdje već čuli, no izaziva spontano mrdanje ekstremiteta. Ambicija četvorke duranovaca će pokazati uvodna “Paper Gods” gdje demonstriraju pjevačku i kompozitorsku vještinu (namjerno sam preskočio spomenuti tekstopisačku vještinu).

Živahni singl “Pressure Off” s Rodgersom i Monae unosi dašak retro-tuluma iz o-o-o-o-o-o-osamdesetih. Bonus pjesme nastavljaju nit započetu s albumskim brojevima, čak spadaju među uspjelija ostvarenja. Zašto su onda bonusi, ostat će misterija.

Dečki se vole zabavljati, i tko sam ja da kvarim zabavu s nekakvim njurganjem ili cjepidlačenjem. Album će naći put do fanova, a grupa Duran Duran će nastaviti svoj kontinuitet snimanja više-manje solidnih djela s kojima dokazuju da su mnogo više od hitoidnog topovskog mesa iz osamdesetih.

Gospoda Duran pokazuju da imaju stav koji su spremni braniti čvrsto i emotivno, gotovo rockerski, nisu bezglavi rutineri, nego šljakeri koji su se spremni pomučiti za dobru pjesmu, i na tu stavku sam osobno uvijek osjetljiv, pa čak i kad rezultat nije revolucionaran.