Želim se oprobati u različitim glazbenim okružjima

    1359

    Kenny Barron

    The Traveler

    Datum izdanja: 04.08.2008.

    Izdavač: EmArcy / Aquarius Records

    Žanr: Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. The Traveler
    2. Clouds
    3. Speed Trap
    4. Um Beijo
    5. The First Year
    6. Illusion
    7. Duet
    8. Phantoms
    9. Calypso
    10. Memories of You

    Klavirist, skladatelj i aranžer Kenny Barron jedan je od najznačajnijih glazbenika današnjeg jazza. Kao vođa skupina objavio je pedesetak albuma od kojih su mnogi bili nominirani za nagradu Grammy. Prozvan najboljim liričarom, više je puta u raznim jazz časopisima, te od Udruge jazz novinara, bio proglašavan najboljim jazz klaviristom godine.

    Barron je objavio novi samostalni album znakovita naslova. Naime, osim što putuje cijelim svijetom muzicirajući, poznat je po putovanjima različitim glazbenim stilovima koje objedinjuje u novi, vlastiti jezik.

    No, ishodište njegova glazbenog iskaza uvijek je jazz, jezik koji je upoznao i zavolio u mladosti i učio svirajući s velikanima poput Dizzya Gillespiea, Stana Getza, Yusefa Lateefa, Cheta Bakera, Buddya Richa, Jima Halla, Eddiea Harrisa ili Milta Jacksona.

    Do sada je, igrajući se žanrovima i udaljujući od konvencionalnog jazza, ostvarivao stilski ujednačene albume, primjerice “Kenny Barron Canta Brasil” koji je ostvario uz brazilski Trio de Paz pod snažnim utjecajem brazilske glazbe. Na nju nije zaboravio niti pripremajući novi album.

    Muziku podržava

    U razgovoru što smo ga vodili prigodom jednog od njegovih nastupa, o ljubavi prema brazilskoj glazbi rekao je: “Oduvijek ju volim. S njom sam se upoznao još tijekom šezdesetih dok sam bio član sastava Dizzya Gillespiea koji je ponekad svirao brazilsku glazbu. Godine 1965. slušao sam ploču Sergia Mendesa ‘Brasil ’65’ koja je kod mene pobudila veće zanimanje za tu glazbu.

    Zaljubio sam se u nju i od tada ju neprestano slušam. Poslije sam ju svirao sa Stanom Getzom. Krajem sedamdesetih u njegovoj sam skupini zauzeo mjesto Chicka Coreae. To je bilo predivno iskustvo.”

    No, ovaj album, iako je Barron autor većine skladbi, donosi kolaž stilova, od mainstreama preko brazilske, afro i kalipso glazbe do free jazza. O takvom stavu prema glazbi rekao je: “Nastojim obogatiti svoje iskustvo kroz realizaciju različitih zamisli. Želim glazbeno napredovati, oprobati se u različitim glazbenim okružjima, svirati s raznim glazbenicima, u različitim formacijama.

    Također želim svirati s glazbenicima koje ne poznajem i s kombinacijama različitih glazbala. Želim djelovati u situacijama koje će me potaknuti da sviram drukčije nego što obično sviram.”

    Barron je poznat po suradnjama s najpoznatijim jazz glazbenicima, ali i onima koji tek započinju svoju karijeru, a svojom su nadarenošću pobudili njegovo zanimanje. Osim toga, bira glazbenike iz raznih podneblja što u njegove izvedbe donosi svježinu i bogatstvo boja.

    Tako na ovom albumu svira uz nove suradnike: kubanskog bubnjara Francisca Melu i japanskog kontrabasista Kiyoshia Kitagawu, te u pojedinim izvedbama američkog sopran saksofonista Stevea Wilsona i gitarista Lionela Louekea rodom iz male afričke države Benin.

    Upravo je duo izvedba skladbe “Duet“, slobodne improvizacije što ju je ostvario s Louekeom najluđa na albumu, komunikativna, otkačena, sa spontanim improvizacijama. Kenny Barron je svirao i snimao u duu s poznatim glazbenicima, primjerice s Charliem Hadenom ili Reginom Carter.

    O tome zašto voli svirati u duo formaciji rekao je. “To je velik izazov i pruža glazbeniku velike mogućnosti za kreativnost. Nameće mu potrebu da svira na drukčiji način. Kad sviraš u duu trebaš popunjavati puno prostora. Svaki je put drukčije, ovisno o tome s kim sviraš.”

    Kao gosti, svaki u jednoj izvedbi, pridužuju se troje američkih pjevača. U izvedbi skladbe “Um Beijo” pjeva Grady Tate, poznatiji kao bubnjar. Osim suradnje sa slavnim jazz instrumentalistima poput Dukea Ellingtona, Counta Basiea, Quincya Jonesa, Billa Evansa ili Stana Getza, Tate je svirao i s najpoznatijim pjevačima, između ostalih s Ellom Fitzgerald, Sarah Vaughan, Rayom Charlesom i Peggy Lee, što je utjecalo na njegov vokalni ukus.

    U izvedbi, također Barronove skladbe, “Phantoms“, pjeva svestrana Gretchen Parlato, a u “CloudsAnn Hampton Callaway, između ostalog poznata kao autorica i izvođačica poznate teme iz američke televizijske serije “Dadilja”.

    No, upravo su vokalne izvedbe najslabija karika ovog albuma Kennya Barrona, svestrana glazbenika koji se ne boji reskirati ne bi li ostvario drukčiji, poseban album.

    Davor Hrvoj (Preuzeto iz Novog lista od 7. rujna 2008.)
    (Foto: Davor Hrvoj)

    Muziku podržava