Zastori drugih boja

    764

    Oliva

    Raise The Curtain

    Datum izdanja: 21.06.2013.

    Izdavač: AFM Records

    Žanr: Hard Rock, Progressive Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Raise The Curtain
    2. Soul Chaser
    3. Ten Years
    4. Father Time
    5. I Know
    6. Big Brother
    7. Armageddon
    8. Soldier
    9. Stalker
    10. The Witch
    11. Can’t Get Away
    12. The Truth (Bonus)

    Koliko god se trudio (i uspijevao) da napravi dobre stvari u solo karijeri, Jon Oliva zauvijek će ostati upamćen kao lider jednog od najvećih američkih heavy metal sastava Savatage.

    Ako ne računamo Jon Oliva’s Pain, s kojim je imao dobra izdanja, ovo je Jonov prvi solo album, na koji se odlučio nakon iznenadne smrti gitarista Matta LaPortea, kada nije bio siguran treba li i kako nastaviti s Jon Oliva’s Pain.

    Jedan od ključnih događaja u tom periodu bio je poziv prijatelja Dana Fasciana da mu se pridruži u studiju. Dan je imao hrpu neobjavljene glazbe, što je privuklo Jona i zajedničkim su snagama, s novom, kao i nekom više od 20 godina starom glazbom pokojnog Jonovog brata Crissa, kreirali studijsko djelo. U kojem su pomogli bubnjar Christopher Kinder i solo gitarist Howard Helm, dok se za ostatak instrumentalija pobrinuo Jon Oliva. I nastao je jedan izuzetno zanimljiv, napet album, koji dijelom ima utjecaje Jonovih ranijih bendova, ali isto je tako drukčiji od njih, u smislu da je raznovrsniji i poprilično oslonjen na hard i prog rockerske sedamdesete.Album je teatralno-melankolične, dobrim dijelom i otužne atmosfere, kombinira slojevitost progresivnog rocka i metala, simfonijske elemente rock opera i šarmantne tradicionalne hard rock/metalne kompozicije, a u raskošnom glazbenom kolažu nalazimo i elemente funka, bluesa, jazza i classic rocka. Čiste metal melodije u kombinaciji sa synthevima i hard rock Hammond klavijaturama sedamdesetih vodeća su instrumentalna obilježja, u kojima oštre gitarske sekcije osnažuju materijal, daju mu na čvrstini i energičnosti, a duboka emocionalnost može se osjetiti u intenzitetu klavijaturističkih melodija, kojih ima kao u nijednom od dosadašnjih Jonovih radova.

    Gitare se ističu energetskom melodičnošću s granitnim riffovima i podatnim solažama, bubnjevi su moćni, na momente i razarajući, ali vrlo fleksibilni i raznovrsni, u bas gitarama nalazimo ogromnu dozu dubine, osjeća se djelomična orkestralna orijentiranost, a u nekim su pjesmama fino ukomponirane akustične i piano sekvence, zatim trube i rog, što potvrđuje da je, uz melodičnost, najvažnija karakteristika albuma i raznovrsnost. I to u svim presjecima. Kao rijetko kada, Jonovi su vokali izrazito grubi, snažni, potentni i samouvjereni, čak bezobrazno okrutni, pa na momente zvuče kao Dr Jekyll and Mr Hyde kombinacija, no kako je album dosta sjetan, u njima se često osjeća duboka emotivnost, katkad i tjeskoba.

    Muziku podržava

    “Raise The Curtain” kazališno je orijentiran petominutni interludij/intro s progresivnom podlogom i zborskim pjevanjima, nekako po uzoru na Trans-Siberian Orchestra, “Soul Chaser” moćan je hard’n’heavy s hipnotičkim Hammond melodijama, kombinaciju rocka i kabaretskog jazza nudi “Ten Years” s izvrsnim uplivima roga i truba, a “Father Time” pjesma je s miksom funky/rock ritmova i krasnim, razigranim gitarskim riffovima i solažama nalik na The Doobie Brothers.

    “I Know” i “Soldier” izrazito su emotivne, čeznutljive balade sa značajnim utjecajima piana, flauta, akustika i orkestralija, “Big Brother” hard rockerčina s novim Hammond razigravanjima i mračnijim gitarskim riffovima, a “Armageddon” jedna od ‘težih’, turobnijih pjesama s grubljim, groove riffovima, kazališno-apokaliptičnim ugođajem uz sirene uzbune, hitne pomoći i razorne detonacije na kraju. “Stalker” je melodični rock naslov, gotovo sedam minuta duga “Can’t Get Away” najslojevitija je pjesma, koja kombinira blues, hard i classic rock po uzoru na The Beatles, s profinjenom pratnjom klavijatura.

    Jon Oliva ponovno je pokazao da je jedan od ključnih metal imena na američkom tlu, pa i šire, i ovaj bismo album, uključujući izdanja svih bendova u kojima je participirao, slobodno mogli staviti u top 5 njegovih djela. Čak reći da je s njime na neki način otvorio novo poglavlje u svojoj karijeri, jer, uza sve poštovanje, ono s Jon Oliva’s Pain bio je tek nastavak Savatage sage. Ovo je ipak nešto, barem malo, drugačije.

    Muziku podržava