Oliva
Raise The Curtain
Datum izdanja: 21.06.2013.
Izdavač: AFM Records
Žanr: Hard Rock, Progressive Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Koliko god se trudio (i uspijevao) da napravi dobre stvari u solo karijeri, Jon Oliva zauvijek će ostati upamćen kao lider jednog od najvećih američkih heavy metal sastava Savatage.
Ako ne računamo Jon Oliva’s Pain, s kojim je imao dobra izdanja, ovo je Jonov prvi solo album, na koji se odlučio nakon iznenadne smrti gitarista Matta LaPortea, kada nije bio siguran treba li i kako nastaviti s Jon Oliva’s Pain.
Jedan od ključnih događaja u tom periodu bio je poziv prijatelja Dana Fasciana da mu se pridruži u studiju. Dan je imao hrpu neobjavljene glazbe, što je privuklo Jona i zajedničkim su snagama, s novom, kao i nekom više od 20 godina starom glazbom pokojnog Jonovog brata Crissa, kreirali studijsko djelo. U kojem su pomogli bubnjar Christopher Kinder i solo gitarist Howard Helm, dok se za ostatak instrumentalija pobrinuo Jon Oliva. I nastao je jedan izuzetno zanimljiv, napet album, koji dijelom ima utjecaje Jonovih ranijih bendova, ali isto je tako drukčiji od njih, u smislu da je raznovrsniji i poprilično oslonjen na hard i prog rockerske sedamdesete.
Gitare se ističu energetskom melodičnošću s granitnim riffovima i podatnim solažama, bubnjevi su moćni, na momente i razarajući, ali vrlo fleksibilni i raznovrsni, u bas gitarama nalazimo ogromnu dozu dubine, osjeća se djelomična orkestralna orijentiranost, a u nekim su pjesmama fino ukomponirane akustične i piano sekvence, zatim trube i rog, što potvrđuje da je, uz melodičnost, najvažnija karakteristika albuma i raznovrsnost. I to u svim presjecima. Kao rijetko kada, Jonovi su vokali izrazito grubi, snažni, potentni i samouvjereni, čak bezobrazno okrutni, pa na momente zvuče kao Dr Jekyll and Mr Hyde kombinacija, no kako je album dosta sjetan, u njima se često osjeća duboka emotivnost, katkad i tjeskoba.
“Raise The Curtain” kazališno je orijentiran petominutni interludij/intro s progresivnom podlogom i zborskim pjevanjima, nekako po uzoru na Trans-Siberian Orchestra, “Soul Chaser” moćan je hard’n’heavy s hipnotičkim Hammond melodijama, kombinaciju rocka i kabaretskog jazza nudi “Ten Years” s izvrsnim uplivima roga i truba, a “Father Time” pjesma je s miksom funky/rock ritmova i krasnim, razigranim gitarskim riffovima i solažama nalik na The Doobie Brothers.
“I Know” i “Soldier” izrazito su emotivne, čeznutljive balade sa značajnim utjecajima piana, flauta, akustika i orkestralija, “Big Brother” hard rockerčina s novim Hammond razigravanjima i mračnijim gitarskim riffovima, a “Armageddon” jedna od ‘težih’, turobnijih pjesama s grubljim, groove riffovima, kazališno-apokaliptičnim ugođajem uz sirene uzbune, hitne pomoći i razorne detonacije na kraju. “Stalker” je melodični rock naslov, gotovo sedam minuta duga “Can’t Get Away” najslojevitija je pjesma, koja kombinira blues, hard i classic rock po uzoru na The Beatles, s profinjenom pratnjom klavijatura.
Jon Oliva ponovno je pokazao da je jedan od ključnih metal imena na američkom tlu, pa i šire, i ovaj bismo album, uključujući izdanja svih bendova u kojima je participirao, slobodno mogli staviti u top 5 njegovih djela. Čak reći da je s njime na neki način otvorio novo poglavlje u svojoj karijeri, jer, uza sve poštovanje, ono s Jon Oliva’s Pain bio je tek nastavak Savatage sage. Ovo je ipak nešto, barem malo, drugačije.