Zarazna radionica sanjivog indie popa

Kad si kreativac, a bend ti je na podužem odmoru, moraš si naći neki posao.

Valdet iz The Orange Stripsa si je našao jako ‘dobar posao’ nakon kojeg je proizašao album “False Dawns”.

Trees of Maine je prvotno bio projekt Valdeta Lubotenija i Dine Santaleze iz Pridjeva. Kako se dugo nije događalo ništa s The Orange Stripsima, Valdet je odlučio preuziti ime, napraviti solo projekt od njega, te je počeo učiti kako može sve sam napraviti. Osim učenja, trebalo je investirati i u dio opreme, ali malo po malo priča se pokrenula.U jednom trenutku, Valdet je imao dvadeset pjesama i tu je krenulo odlučivanje što objaviti na službenom prvijencu koji je izašao krajem 2016. Odluka je pala na ovih deset i tako je nastao “False Dawns“.Znači, sve što se može čuti na albumu jest snimljeno u diy metodi, pa zato i ne treba previše čuditi da se album ne odmiče previše od zvuka matičnog benda, ali ipak ovo je jedna sasvim drugačija priča, prepuna prelijepih zaraznih melodija koje lakoćom ulaze pod kožu.Zvukove koje možemo čuti najviše podsjećaju na romantičarske ’80-e s modernim odmakom kako je danas vrlo popularno kod mnogih indie bendova. Tu bih utjecaje najviše tražio u mnogim bendovima s otoka, počevši od The Curea naovamo s naznakom da je Trees of Maine vrlo melankoličan i sanjiv.

Već s uvodnom “Small Town Monster” Valdet vas privlači svojom vizijom indie popa koji je baziran na akustici uz razne elektronske dodatke. Bogate zvučne kulise i zavodljiv vokal (koji sigurno ne odgovara svima) pokazuju da dobra glazba ne mora nužno dolaziti samo iz Amerike i Britanije, iako smo svakodnevno isključivo s njome bombardirani. Siguran sam da je ovaj singl izdan u Britaniji, da bi Trees of Maine ubrzo postao projekt o kojem mnogi pričaju.

Sa sljedećom “Ceiling & The Bed“, ulazi se u teritorij kojeg su bezuspješno pokušali penetrirati Editorsi sa svojim posljednjim albumom “In Dream”, “Over You” je zaigranija, iako i ona ne bježi od melankolije, “In City” na tragu nešto laganijih The Killersa, dok je “The End” još jedna pjesma koja bi vrlo lako mogla postati hit kad se kod nas ne bi odbacivali u startu autori koji pjevaju na engleskom jeziku.

Druga polovica albuma počinje reprizom prve pjesme, a osjetno je sjetnija od prve polovice. Iz tog dijela volio bih istaknuti “Love/Indifference” koja govori o raznim pitanjima koje ima mladi zaljubljeni čovjek.

“False Dawns” je jedan prekrasan album s vrlo kvalitetnim pjesmama, pa uopće ne treba čuditi da se album pronašao na mnogim godišnjim listama, posebno kod onih kritičara koji slušaju glazbu i van onog što im diskografi ponude.

Nadam se da je ovo temelj za mnoge buduće albume Trees of Maine i da se neće trebati čekati ‘odmor’ The Orange Stripsa za neke nove materijale. Ovako gledajući, sad kad je sve naučio i zna, Valdetu neće biti teško ponuditi nešto novo iz svoje radionice sanjivog i melankoličnog indie popa u kojem se snalazi kao riba na gradelama (ili u vodi, baš ako hoćete)…