Zanimljive orkestralne folk balade bivšeg gitariste The Corala

    954

    Bill Ryder-Jones

    A Bad Wind Blows In My Heart

    Datum izdanja: 23.04.2013.

    Izdavač: Domino Records

    Žanr: Folk-Rock, Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Hanging Song
    2. There’s A World Between Us
    3. A Bad Wind Blows In My Heart
    4. By Morning I
    5. The Lemon Trees #3
    6. Anthony & Owen
    7. Wild Swans
    8. Christina That’s The Saddest Thing
    9. You’re Getting Like Your Sister
    10. He Took You In His Arms
    11. A Bad Wind Blows In My Heart Pt. 2

    Bill Ryder-Jones dugo je godina bio glavni gitarist benda The Coral, a napustio ih je početkom 2008., nakon čega je surađivao sa mnogima, ali i radio na vlastitim pjesmama. “A Bad Wind Blows in My Heart” mu je drugi solo uradak.

    Razlika između The Corala i samostalnog Billa i više je nego očita jer se uopće ne trudi ići sličnim teritorijem freak folk rocka, iako se i u njegovoj glazbi uvelike osjeća retro štih. Po tome, najlakše bi ga se stavilo u zajedničku ladicu s Richardom Hawleyem od prije nekoliko albuma, samo što Bill nema toliko izražen croonerski štih, već mu se izričaj zadržava na laganijim folk notama s pomalo orkestralno-himničnim atmosferama.U takvom okruženju, skoro bismo mogli reći da smo dobili alternativniju folk verziju Coldplaya, ali to ipak nije tako jer Billove pjesme, koliko god bile himnične, ipak nemaju tu jačinu koja bi ponijela cijelu dvoranu na noge. Ipak, iz pjesme u pjesmu primjećuju se izražen osjećaj za pjesmu i melodiju, ništa nije prenapuhano ili previše izlizano, već je stavljeno u gabarite u kojima se Bill očito najbolje osjeća.S uvodnom “Hanging Song” podsjeća na Badly Drawn Boya, a tako zvuči i na nekoliko sljedećih pjesama, dok akustična “By Morning” malo mijenja ritam albuma. Najljepša pjesma albuma dolazi s “Christina That’s the Saddest Thing” koja nakon tugaljivog uvoda preraste u simpatičnu pop skladbu vrlo zaraznog završetka.

    Album pokazuje da Bill Ryder-Jones malo po malo izrasta u vrlo zanimljivog autora kojemu gitara i klavir mogu nositi album u jednoj snenoj, da ne kažem uspavanoj, atmosferi gdje je malo tog prepušteno slučaju. Osobni tekstovi upotpunjuju sliku na pravi način, a stil pjevanja idealno se poklapa s glazbom kakvu je posložio.

    Problem albuma leži u tome što je sve podosta ujednačeno, s previše mirnih pjesama, pa se slušatelj može brzo uspavati što svakako nije dobar znak. Ipak, ako bismo uzeli pjesme same po sebi, bez cjeline albuma, tada možemo reći da je Bill lijepo napredovao, te da se nadamo da će tako i dalje, posebno u slaganju novih albuma gdje želimo čuti malo ludosti koju je imao na početku karijere s The Coralom.

    Muziku podržava