Zamorne obrade umornog nobelovca

    4289

    Bob Dylan

    Triplicate

    Datum izdanja: 31.03.2017.

    Izdavač: Columbia Records / Menart

    Žanr: Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. I Guess I’ll Have to Change My Plans
    2. September of My Years
    3. I Could Have Told You
    4. Once Upon a Time
    5. Stormy Weather
    6. This Nearly Was Mine
    7. That Old Feeling
    8. It Gets Lonely Early
    9. My One and Only Love
    10. Trade Winds
    1. Braggin’
    2. As Time Goes By
    3. Imagination
    4. How Deep Is the Ocean
    5. P.S. I Love You
    6. The Best Is Yet to Come
    7. But Beautiful
    8. Here’s That Rainy Day
    9. Where Is the One
    10. There’s a Flaw in my Flue
    1. Day In, Day Out
    2. I Couldn’t Sleep a Wink Last Night
    3. Sentimental Journey
    4. Somewhere Along the Way
    5. When the World Was Young
    6. These Foolish Things
    7. You Go to My Head
    8. Stardust
    9. It’s Funny to Everyone but Me
    10. Why Was I Born

    Maske su pale i sada je svima jasno da Bob Dylan nema više inspiracije za studijska izdanja te da stvaralačkom pristupu zadnjih par godina prilazi linijom manjeg otpora.

    Ako već ne možemo tražiti da prestane biti ‘crooner’, možemo zamoliti da se makar vrati pisanju pjesama.Kada je prije dvije godine objavio “Shadows in the Night” na kojem je obradio američke standarde koje je proslavio Frank Sinatra bilo je to nešto novo i drugačije. Godinu dana kasnije bez puno je truda nastavio u istom stilu s “Fallen Angels“, da bi ove godine ‘zakucao’ trostruki “Triplicate“: tri CD-a s novim obradama standarda podijeljena u tri tematske cjeline.Nešto slično izveo je Frank Sinatra 1980. na zalasku karijere. Objavio je “Trilogy”, trostruki album na kojem je u tri poglavlja sažeo prošlost, sadašnjost i budućnost. Kako Dylan u zadnje vrijeme ide Sinatrinim koracima, možemo zaključiti odakle naslov “Triplicate”: trilogy + duplicate.Dylanovo obrađivanje ‘američkih standarda’ nije toliko uspješno kao u slučaju, primjerice, Billie Holiday koja je čitavu karijeru izgradila na njima. Forsiranje ne samo pjesama već i cjelokupne tematike zvuči kao da pričate isti vic pet puta zaredom. I to vic koji nije bio baš toliko smiješan ni prvi put.

    Obrade kao takve nisu problem sam po sebi – mnoge od najboljih obrada svih vremena baš su obrade Dylanovih pjesama – ali kada se s njima pretjera i ode u krajnost, onda možemo samo citirati jednu staru Dylanovu pjesmu: “Beyond here lies nothin’“. Ono što je potrebno je neka nova “All Along The Watchtower” za nekog novog Jimija Hendrixa.

    Muziku podržava

    Uvijek je lijepo čuti i doživjeti drugačiji pristup od onog poznatog, možda je Pablo Picasso sjajno svirao ukulele, možda je John Wayne pisao divnu poeziju, bilo bi zgodno otkriti kako to izgleda, ali njihov najjači adut nikada nije ležao u sporednim umjetničkim aktivnostima, već u onim originalnim.

    “Sada kada sam proživio sve o čemu govore te pjesme, razumijem ih puno bolje i mogu ih doživjeti onako kako treba” reći će Dylan, a mi možemo još samo podsjetiti da obrade nisu razlog zbog kojeg je dobio Nobelovu nagradu za književnost.

    Muziku podržava
    Stisni