Zakašnjela vulkanska erupcija

Kada ne bi bila na isteku prva trećina drugog desetljeća 21. stoljeća, nego bar jedno petnaestak godina manje, njemački Bloodspot spadao bi u red zanimljivijih bendova na ekstremnoj metal sceni.

No s obzirom da prezentira nešto što se davno, davno moglo čuti od, recimo, The Haunteda i The Crowna, njihovo drugo ostvarenje “By The Horns” tek je jedno u nizu, jedno od desetaka, stotine, tisuće reciklaža thrash/death metala. Sedam je godina iza ovog benda, štogod koncerata, demo “The Demon” (2009.), debitantski album “Embrace The End” (2011.) i sada ovaj ovdje i očito je da se nisu baš puno pomaknuli s početnih pozicija.

Definitivno, nema se puno toga, niti išta posebno prigovoriti ovom materijalu, osim navedene teze. Milijardu puta se čulo to što nudi Bloodspot; thrasersku glazbenu kulisu kombiniranu s opakim, zvjerski agresivnim growl/scream death vokalima. No stavimo li nešto tako na stranu, ipak treba reći da je ovo malo modernija inačica thrash deatha, srećom bez uplitanja metalcore elemenata, sa profiltriranim, ofenzivnim, atakirajućim riffovima, u kojima se skriva dosta melodičnosti, ali i povremenih atonalnosti, a dosta melodija nalazimo u solažama, konstruiranim uglavnom u rasprskavajuće-zavijajućim varijantama.Bubnjarske su izvedbe u najvećem dijelu kompatibilne sa onim riffičnim, brzine im se dijelom poklapaju, s time da bubnjevi ipak više ‘šaraju’, univerzalinijih su formi, s više rusvaja u svojim izvedbama, obiljem prijelaza i u ritmičkom je dijelu jasno da baseve praktički ‘šlepaju’ za sobom. Zanimljivo je da je produkcija Markusa Teskea (Exumer, U.D.O., Vanden Plas) poprilično pročišćena, jasna, i s pravilnim, razgovjetnim nivelacijama tonova, što bi bilo malo iznad, ili ispod, kako već kome paše, thrash/deatherskih formi.

“And They Brought Gold” i “The Legend Of Butch Miller” su agresivne, brze pjesme, slično kao i “By The Horns“, koja kombinira super brze i umjerenije ritmove, “Enter The Gray” istinski je razorna stvar sa ultrabrzim riffovima, neukrotivo bijesnim vokalima i kraćim usporenijim dijelom, a u red beskompromisnijih naslova spada i “Far From Innocence 2013“, nešto pročišćenija, thrasherizirana verzija stare pjesme. Za pozdraviti je činjenicu da se energija, agresija, odrješitost i gnjev ne gube niti u usporenijim, pjesmama s dominantnom ulogom srednjeg ritma, poput “Burst Black“, koja u sporijem uvodnom dijelu ima dosta melodije i mračne atmosferičnosti, a kroz podivljajuće vokale, gitarske atonalije, mitraljirajuće bubnnjeve i sumanuta ubrzanja donosi deathersku dominaciju.

“Death Down There Hold My Approach” pjesma je s najvećim obimom melodijskog izražavanja, sa čišćim, a i zavijajućim, disonantnim solodionicama praćenih mahnitim pjevanjima, a kontinuirano srednjeritmična “Volcano“, naglašeno sumorno-tmurna pjesma, thrash i death sadrži nekako u najpravilnijim omjerima.

Unutar podžanra Bloodspot definitivno ima mjesta, no s ovakvim izdanjima teško mu je predvidjeti neku značajniju ulogu u budućnosti, upravo iz razloga navedenih u uvodu. Prije da je ovo još jedan iz niza bendova koji će svoju karijeru provesti supportirajući poznatija imena subžanra. No niti to često ne mora biti ništa loše niti za podcjeniti. Dapače.