Zaigrani čovjek u srednjim godinama

    1866

    Damon Albarn

    Everyday Robots

    Datum izdanja: 25.04.2014.

    Izdavač: Parlophone / Dancing Bear

    Žanr: Folk-Rock, Pop

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Everyday Robots
    2. Hostiles
    3. Lonely Press Play
    4. Mr. Tembo
    5. Parakeet
    6. The Selfish Giant
    7. You and Me
    8. Hollow Ponds
    9. Seven High
    10. Photographs
    11. The History of Cheating Heart
    12. Heavy Seas of Love

    Renesansni čovjek brit-popa nakon godina lutanja i skrivanja iza različitih karaktera u 46. godini života odlučio je izdati (tek) prvi solo-album.

    Everyday Robots” lepršavo je melankoličan uradak u kojem Albarn dozira zaigranost koja ga je resila u ranijim radovima te refleksije čovjeka koji je proživio svašta. Iako nije teško prepoznati tugaljive tonove, u Albarnovom glasu uvijek postoji doza dječje lepršavosti.Malo folka, malo trip-hopa, malo inventivnih klavirskih dionica, malo elektroničnih ritmova, malo sempliranja i sa suradnikom Richardom Russelom Albarn je skrojio dovoljno dobar ‘debi’ da ponosno nosi ime svoga tvorca.Iako se “Everyday Robots” u raznim glazbenim medijima uspoređivao s teško “Plastic Ono Bandom” Johna Lennona i “Blood On The Tracks” Boba Dylana, prava usporedba je ipak s albumom “McCartney” Paula McCartneya. Ljevoruki je basist, kao i Albarn, većinu izvođačkog posla obavio sam, uz pomoć Richarda Russella. No, kao McCartney, tako i Albarn, kad je najtužniji, u njegovom glasu postoji doza optimizma. Sjetna truba na “Hollow Ponds” evocirat će solo dionicu iz McCartneyevog zaboravljenog dragulja “For No One”. Albarnu će pružiti ruku Brian Eno na dvije pjesme, a Albarn se neće odreći ni gospel zbora, pa ni jazza koji će svoje izrazito dojmljive trenutke imati na “You and Me” te na “The Selfish Giant“.

    Kao što smo već prije znali, Albarn je bio i ostao vrlo naslušan tip koji je spreman na svašta, skočiti u bazen pa tek onda pitati ima li tamo krokodila. Na ovom se albumu rizik isplatio: pjesme su emocionalne, krasne vinjete, potpuno zaokruženi i dorađeni skečevi koji osvajaju uho na juriš. Iako albumom dominira melankolija, opečatljivi su i oni sretniji trenuci kao što je prpošna “Mr. Tembo” te himnična “Heavy Seas of Love“.

    Kao medijski napumpana priča pojavilo se Albarnovo ruminiranje o uzimanju heroina na kraju prošlog stoljeća na pjesmi “You and Me”, iako dotična pjesma nije ništa osobnija niti gorkija od pjesama na ostatku ove kolekcije koja će vrlo vjerojatno završiti vrlo visoko na popisu albuma godine.

    Muziku podržava