Zadovoljstvo s osjećajem krivice

Trideset i neki studijski album Eltona Johna donosi upravo ono što očekujete i to donosi na uvjerljiv način.

Nakon sumornijeg “Oceans Away“, Elton se vratio vedrijim brojevima koji svoje korijenje imaju u americani, poglavito dixielandu. Osim toga, “Wonderful Crazy Night” nije bez razloga u omotu od raznih vedrih boja. Svi američki muzički stilovi su provučeni kroz pop-strukturu i aranžmane, blagoslavljene dobrohotnim, energičnim, ali ne i usiljenim izvođačkim nervom, tako da dobivamo vrckav 42-minutni pop-album s ‘velikim’ refrenima i zanimljivim Eltonovim klavirskim pasažima, tek toliko da kraj svih epiteta kojima ga časte razna glasila, ne zaboravimo da je čovjek dobar pijanist i da još uvijek zna lijevom nogom napisati pjesmu za kakvu bi pola autorske scene dalo vlastiti bubreg.Druga prednost u odnosu na “Oceans Away” je u prisustvu njegovog benda. Dakle, riječ je o ljudima koji čitaju Eltonove misli, koji praktički na trzaj oka znaju kakvu stvar njihov šef očekuje od njih, tako da cijeli album zvuči kao slavlje mainstream pop-muzike. Čak i u onim trenucima gdje je Johnu zakazao autorski nerv, tu je bend da svirkom pokrije, no valja reći da je tih trenutaka malo. Svaka pjesma može biti singl, i svaku pjesmu može izvesti na koncertu uz bučno odobravanje svoje publike. U konačnici, to je pop-muzika, par akorda, tri minute, refren, strofa, solo i – gušt. Nemojte imati predrasude ni prema mainstreamu, ni prema Eltonu, čovjek jednostavno zna kako pjesmom navući osmijeh na lice.

Ipak, od naslovne pjesme se više očekivalo, a prva polovica albuma djeluje kao zagrijavanje za drugu. Naslov jedne od uspjelijih pjesama je “Guilty Pleasure“, i to su dvije riječi koje opisuju Eltonov novi album, koji je bjesomučno predvidljiv i zarazan do besvijesti. Velika je to umjetnost, kad od očekivanih akorda, melodija, svirke i vokala, čovjek i dalje želi slušati upravo to i kad znam što slijedi, još uvijek sa zadovoljstvom očekujem baš to i opet sam oduševljen što mi je ‘prodao’ maltene varijaciju na temu.

Majstor ostaje majstor – rijetko tko tako disciplinirano već pedesetak godina isporučuje nove pjesme koje još uvijek mogu dirnuti slušatelja. ‘Stara nalarfana tetkica’ kako Johna neki pogrdno zovu, po svojoj vojničkoj disciplini, predanoj radnoj etici te dugoj i plodnoj karijeri je posramio mnoge koji mu imaju i zbog čega zavidjeti.