Zabrinutost je zabranjena

Na nasljedniku pet i pol godina starog debija “Nešto tu ne štima” Tom and the Twisters nastavljaju šarmirati svojim retro-štihom, a to je swing, zabava, eskapizam, odsustvo teških tema, a ako ih i ima, prikrivene su poput humanosti kod Željke Markić.

Tomislav Živković i njegova mala četa Izvrtača s veseljem sviraju muziku koju jako vole i koju razumiju – što se više može očekivati i zašto bi se više moglo očekivati? Znamo da se svijet neće promijeniti, zašto onda umirati od brige kad razgibavanje u ritmu swinga donese neke blagodati našim tijelima?No dobro, može se očekivati više. U odnosu na album debi više je naslova na engleskom – nisam gramatički nacist (ili ipak jesam?), no stvarno se treba napregnuti da akcent na engleskom ne propara uši. Onda, vokali. “Slučajan pogled” donosi neugodan, severinolik ženski glas, koji je, srećom, u ostatku albuma odsutan, ali zato se na singlu “Umro bih od istine” događa čarolija muzičke atmosfere u kojoj briljiraju odlično aranžirani limeni puhači. Inače sam svašta napisao za Tomislavov vokal, no na ovoj pjesmi je fino pogođen, a osim Tomislava i puhača, pažnju plijeni klavirska dionica na kraju pjesme.

Instrumenti briljiraju u međuigri i na “Devil Talk“, no engleski naglasak pjevača smanjuje uvjerljivost. “Oh, Honey” donosi zanimljive momente na harmonici i najuspjeliju vokalnu suradnju na albumu. Posljednja “Varijante” zaključuje album s migom oka između nota.

Tom & the Twisters su uspjeli u još jednoj stvari – zvuče kao ljudi na koje se nemoguće naljutiti i koji su stalno dobre volje i za koje je čaša redovito polupuna. Ova muzika motivira čovjeka da u zimskim mjesecima pojača radijatore na 10, upali sve žarulje u stanu, skine se u kupaće, iz frizera izvadi sladoled i zamisli godišnji s ugodnim društvom i zabavom na plaži.