Zabavno i nevažno od Bonamasse

    1398

    Joe Bonamassa & Beth Hart

    Seesaw

    Datum izdanja: 20.05.2013.

    Izdavač: J&R Adventures

    Žanr: Blues, Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Them There Eyes
    2. Close to My Fire
    3. Nutbush City Limits
    4. I Love You More Than You’ll Ever Know
    5. Can’t Let Go
    6. Miss Lady
    7. If I Tell You I Love You
    8. Rhymes
    9. A Sunday Kind of Love
    10. See Saw
    11. Strange Fruit

    Joe Bonamassa jedan je od onih glazbenika koji očigledno imaju višak kreativne energije pa izbacuju minimalno jedan album godišnje.

    I tako već jedno desetljeće. Bonamassa je posljednji studijski solo album izbacio na svjetlo dana ‘davnog’ svibnja 2012. (naravno, te su godine izašla i dva albuma nedavno ugašenog Black Country Communiona i još ponešto) pa je ovu godinu isplanirao nekoliko albuma uživo i pokoji projekt.

    Jedan je od takvih projekata i album “Seesaw“, snimljen s američkom kantautoricom Beth Hart. Na albumu je svaka od pjesama obrada više i manje poznatih uradaka izvođača u rasponu od Louisa Armstronga i Bille Holliday do Slackwaxa ili Lucinde Williams.Joe Bonamassa mnogo je više i bolje poznat po svom sviračkom nego skladateljskom umijeću pa mu albumi prepuni obrada koje on temeljito ‘izbluzira’ dođu kao svakodnevica. Ovaj uradak ni milimetar ne izlazi iz tih okvira. Jedina je razlika što se ovdje on ne pojavljuje kao vokal, već sve pjevanje prepušta Hartovoj s kojom je već snimio jedan ovakav album; prije dvije je godine izdan “Don’t Explain”.

    Prije nekoliko tjedana izašla je recenzija albuma Marka Lanegana “Black Pudding” i ova dva izdanja nalikuju jedna drugom kao jaje jajetu, iako se radi o potpuno različitim žanrovima i glazbenicima koji nemaju puno toga zajedničkog. Oba su snimana u kolaboraciji s drugim glazbenicima, oba su svojevrsna ‘usputna stanica’ u karijeri glazbenika i, najvažnije, oba nisu ništa posebno. Još uz to, oba glazbenika ovog listopada dolaze u Zagreb.

    Muziku podržava

    Album se sastoji od trenutaka u kojima su prevladali blues korijeni Bonamasse (“Close to My Fire“, “I Love You More Than You’ll Ever Know“) do onih u kojima glas Beth Hart, pomiješan s bržim rockerskim notama, podsjeća na Tinu Turner (“Nutbush City Limits” same Tine, “Miss Lady“, “Rhymes“). Možda i najbolja pjesma na albumu jest egzotična i sjetna “If I Tell You I Love You” Melody Gardot.

    Iako Beth Hart i Bonamassa ovdje ne zvuče kao loša kombinacija, teško se oteti dojmu da je 11 obrada nešto što bismo mogli nazvati ‘prečicom’. Za bluzere i fanove soula ovaj bi album mogao biti dobra zezancija, a sviđati bi se mogao i pokojem fanu mainstream rocka. Za bilo kakvu dublju upotrebu ipak bi se moglo posegnuti za nekim starijim izdanjem majstora Bonamasse.

    Muziku podržava