Zabavna crnohumorna priča J.R. Augusta

J.R. August ili JohnJohn Raven August ili Nikola Vranić je mladi glazbenik iz Zaboka.

Rođen je u malom mjestu okruženom šumama i taj topos je jako utjecao na njegovu maštu, stil i izričaj. Usmjeren je ka poetskom izričaju u glazbi i sam piše svoje pjesme, producira, svira i, kako sam kaže, mašta.Prvi EP “Change of Seasons” bio je zamišljen kao kvadrilogija inspirirana lucidnim snovima i maštanjem. To je izdanje bilo dosta mračno, psihodelično i s notom bluesa.Aktualni EP “Tea Party With Mr. Death” nastavlja u takvom tonu mračnih melodija i reskog blues vokala na tragu Marka Lanegana. Stil J.R. Augusta na ovom je izdanju ipak malo radosniji. Nije toliko melankolično kao ranije, nego je gotovo u dark cabaret stilu The Tiger Lilliesa. Ovaj glazbenik spaja različite stilove pa tako se čuju blues, psihodelija i cabaret. U svakom slučaju zanimljiv spoj koji se iskristalizirao u jasnu priču.

Mr. Death je kao sablasna persona koja se provlači kroz izdanje i zapravo sam J.R. August koji se suočava sa samim sobom i svojim mrakom te onda to izrazi kroz pjesme koje su zaista različite od dominantnog zvuka na domaćoj sceni. Blueserski stil i izričaj primjetan je na svakoj stvari, ali u spoju s pomalo radosnijim zvukom cabareta donosi iskričavije, a konačnici i kvalitetnije izdanje od prvog.

Iako sam kaže da je to još uvijek mrak, August se uspio izboriti za svjetliju priču pa tako imamo “The Darkroom Boogie” kao jako zabavnu i veselu stvar u stilu The Tiger Lilliesa. Iako je tekstualno malo zakučastija (“It’s the darkest hour and it’s time to say Amen…“), zvukom je gotovo cirkuska.

Najzanimljivija numera izdanja je “Izdajnička zvona (2014.)“, zapravo pjesma koju August recitira, s referencom na Matoša: “Tam već stotin’ ljeta Matoš sluša rajska zvona bona” i jedina je na hrvatskom. Potez poetskog momenta na samom početku izdanja je, u najmanju ruku, zanimljiv jer je indikator priče albuma koja sadrži moment suptilne kritike, ali promišljene i umjerene.

“Black Limousine” je kao poema i mala priča u priči zvukom opet sasvim blues, a izvedba je takva da August gotovo recitira u početku, a onda u refrenu ode do kraja.

Najopskurnija stvar je “The Womanizer (The Story of a Travelling Serial Killer)” opet kao mala poema s crnohumornim tekstom.

Za kraj je ostavljena “The Darkroom Boogie (Alt. Version)” koja je prava cirkus-cabaret numera sa sablasnim i uvrnutim vokalom koji samo potvrđuje da svijetlo još nije sasvim prisutno, nego se da tek naslutiti.

Očajavanje sa Smrću je ujedno i mračna i zabavna priča s konceptom koji ukazuje na kompleksnu osobnost J.R. Augusta i njegovu sposobnost da to prikaže na jednostavan način.