Zabava se nastavlja

    1480

    Electric Six

    KILL

    Datum izdanja: 20.10.2009.

    Izdavač: Metropolis Records

    Žanr: Disco, Garage Rock, Indie Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Body Shot
    2. Waste Of Time And Money
    3. Egyptian Cowboy
    4. Escape From Ohio
    5. Rubbin’ Me The Wrong Way
    6. One Sick Puppy
    7. Steal Your Bones
    8. My Idea Of Fun
    9. I Belong In A Factory
    10. The Newark Airport Boogie
    11. Simulated Love
    12. You’re Bored
    13. White Eyes

    Pomalo me fascinira bend Electric Six jer svake godine uspijevaju napraviti novi album. Ono što je najbitnije, to nije samo još jedan album, već cjelokupna nova vizija zvuka benda koji miješa rock i disco, često koketirajući s pokojom žanrovskom pododrednicom spomenutih glazbenih smjerova.

    Energija i zabava su prvo što se može poistovjetiti s imenom Electric Six jer su toliko blesavi, a u drugu ruku energični, da ih je teško ne zamijetiti, što su pokazali još na svojem prvijencu “Fire”. Od tada, zaredali su se “Senor Smoke” (2005), “Switzerland” (2006), “I Shall Exterminate Everything Around Me That Restricts Me from Being the Master” (2007), “Flashy” (2008), live-album “Sexy Trash” (2008) i ovaj “KILL”, a od ovog niza jedino ‘Švicarska’ nije vrijedna većeg spomena, dok je ostatak materijala barem vrlo dobro, ako ne i urnebesno zabavno.

    Na “KILL-u” su djelomično promijenili svoj zvuk, ali to su samo nijanse, nešto je tamniji, možda i najmračniji dosad s vrlo bučnim gitarama i pojačanom dozom syntheva zbog čega su pjesme djelomično manjkave s melodijama, ali ih debeli zvučni zid diže iz monotonije u koju su se mogle zaplesti. Na prvu bi se moglo reći da su muzički sazrjeli, ali to je samo iluzija jer vjerujem da će već sljedećom zgodom raspaliti po svom.

    Album otvara plesna “Body Shot” u kojoj malo vuku na The Rapture iz najboljih dana pomiješanih s Museovskim refrenom, ali ipak pjesma nema tu snagu da bi razbudila slušatelja i natjerala ga na detaljnije preslušavanje albuma, iako nije niti preloša.

    Muziku podržava

    Već sljedeća “Waste of Time and Money” je ono što se očekuje od Electric Six, punokrvna rock stvar koja ima i neku važniju poruku izrečenu kroz pomalo ironičan tekst. Inače, tekstovi su oduvijek bili jedan od najzanimljivijih faktora u stvaralaštvu ‘električne šestorke’, a i ovaj puta nisu razočarali jer su u nekoliko navrata sklopili ozbiljno/satirične stihove kojih se ne bi posramili niti bendovi iz a-lige.

    Egyptian Cowboy” nastavlja priču o neobičnim likovima koji pokušavaju zavesti žene, a u pjesmi se ističe izvrstan moment kojeg su iskoristili kao pripjev, “Escape From Ohio” je još jedna oda hair-metalu ’80-ih., “Rubbin’ Me The Wrong Way” je uvrnuta ljubavna skladba blještavih synthova i gitara u kojem djelomično vuku na The Darkness, “One Sick Puppy” je pjesma koja nema glavu niti rep zbog čega je i vrlo interesantna (za usporedbu mi prva pada na pamet “Apply Some Pressure” Maximo Parka zbog slične strukture), dok je “Steal Your Bones” epohalna balada kakvu nisu već dugo napravili.

    Drugi dio albuma otvara prosječna “My Idea of Fun“, “I Belong in a Factory” pripada kronici radničkog društva i iskvarenoj mladeži, “The Newark Airport Boogie” nastavlja priču o zrakoplovstvu s protekla dva albuma (pjesme “Lucifer Airlines” s “I Shall Exterminate…” i “Transatlantic Flight” s “Flashy“), kroz pjesme “Simulated Love” i “You’re Bored” se brzo prolazi, a završetak pripada “White Eyes“, još jednoj pjesmi koja bi se bolje snašla u vrijeme Billya Idola, odnosno u ’80-ima…

    Ukupno gledajući, “KILL” je jedan prosječan Electric Six album koji će pružiti dovoljno zadovoljstva fanovima, ali neće ponuditi ništa čime će zaokupiti pažnju slušatelja koji za njih još nisu čuli. Nažalost, na albumu nema niti jedan urnebesni singl kao što je dosad bila zgoda, već je sve izbalansirana cjelina u kojoj nema pretjeranih odstupanja pa ne vidim što bi moglo povući ovaj album do granica na kojima su bili na početku karijere.

    Dick Valentine i društvo su ekipa spaljenih momaka koji nikako ne mogu odrasti. Možda je ovim albumom proces započeo, ali čisto sumnjam jer bi tada izgubili i tu svoju posebnost, urnebesnu zabavu i zajebanciju bez obzira što će se zbiti oko njih, a to je i najbitnije kod ovakvih ozbiljno-neozbiljnih bendova.

    Muziku podržava