Za prvi puta dobar pokušaj

Amberian Dawn je novi, barem po imenu, bend iz Finske, nastao 2006. godine od članova Virtuocitya i Atheme One (glavni kompozitor Tuomas Seppälä bio je u oba benda), dok je sopranistica Heidi Parviainen stigla iz Iconofeara & Agonie.

Nakon promotivnog singla iste godine, koji je sadržavao dvije pjesme, bend je sada objavio i svoj prvi album pod nazivom “River of Tuoni“.

Muziku koju stvara Amberian Dawn najlakše je, i nadam se točno, opisati kao symphonic power metal s neoclassical i progresive metal elementima, a kada bih ih trebao usporediti s poznatim imenima te scene, svakako su najsličniji Nightwishu, naravno, ne u stopostotnom omjeru.

U melodijama se osjeća i utjecaj Sonata Arctice, a nije zanemariv niti sound donešen u nasljedstvo iz Virtuocitya, kao ipak najpoznatijeg imena ugrađenog u temelje AD-a.

“River of Tuoni” sastoji se od deset pjesama u trajanju od ipak malo prekratkih 36 minuta, što je nekako neuobičajeno za ovakav stil. Skroz očekivano, najsvijetlija ‘točka’ izdanja i glavna zvijezda je pjevačica Heidi, koji bi gotovo mogla stati uz bok slavnije joj zemljakinje Tarje Turunen pa su mi se, nakon što sam čuo kako žena pjeva, ponovno logičnim učinile neke procjene da Tuomas u Nightwishu nije želio pjevačicu tipa Tarja.

Heidi je samo još jedan dokaz da visoko kvalitetnih vokalnih solistica, koje svoje operne mogućnosti jako dobro stapaju s metalom, ima popriličan broj.

Naravno da njezino pjevanje za sobom povlači i pitanje kako je popraćena u instrumentalnom dijelu. E tu ima određenih manjkavosti. Mislim da je generalno malko preslab sound, da se upravo neoclassical i power elementi, prvenstveno, nisu upotrijebili na razini kakvoj je to moguće.

Nedostaje i više gitarističke sigurnosti, čvrstine, više orkestralizacija u klavijaturama, čak i više dramaturških zapletaja, izostavimo li uvode u par pjesama, a i kontinuiranije snažnije udaranje u bubnjeve ne bi štetilo. Toga svega ima, ne može se reći, ali bi ipak trebalo biti u obilnijim količinama.

Zato i tih deset pjesama nema nekog posebnog favorita kojeg bi trebalo izdvojiti, jer mi se čini da će se većini slušatelja ili dopasti sve ili niti jedna pjesma. No, fanovi Epice, Within Temptationa ili Visions Of Atlantisa, na koje vjerojatno i cilja Amberian Dawn, mogli bi se zaletjeti i osluhnuti ima li ovdje štogod zanimljivoga za njih.