Za početak solidno

Genova je bend iz Međimurja, a sačinjen je od mladih školovanih glazbenika. Postoje par godina i nedavno su izdali album prvijenac.

Buđenje malih sredina s novim i dobrim bendovima je sve vidljivije, pa tako se možemo složiti da i Genova spada u taj val koji na kvalitetan način oplemenjuje glazbenu scenu.Njihov izričaj je najlakše opisati točno onako kako ga i sami okarakteriziraju. To je jedna mješavina popa, rocka, funka i jazza. Kroz te šarolike odrednice, došli su do jedne zanimljive glazbe u kojoj ipak nedostaje malo više agresivnosti prema eksperimentiranju, pa mnoge pjesme zvuče dosta predvidljivo, kao da se išlo na radiofoničnost, a ne u neki interesantni kreativni odmak od standardnog i očekivanog štiva.

Dobar dio pjesama je već poznat, pa tako album otvara jedna od najstarijih pjesama “Otporan na metke” koja se najviše približila rocku, a refren joj je u stilu Justin’s Johnsona, veselog ritma prepunog trubačima. Već sa sljedećom “Biti ništa” dolazimo u jedan jazzy-funky štih s pop refrenom i takav materijal dobivamo na ostatku albuma.

Kako album odmiče, tako njegova atmosfera unjonja slušatelja zbog vrlo laganog chill out ugođaja, pa preporučujem da album ne slušate tijekom vožnje ili u momentima kad morate biti maksimalno razbuđeni, već u nekim opuštajućim trenucima kad romantične stvari izbijaju u prvi plan.

“Genova” je solidan album koji po segmentima zvuči mnogo bolje nego u cjelini. Niz laganijih pjesama obojenih jazz i funk ritmovima se previše stapaju jedna s drugom, pa je pjesme ponekad teško razlikovati, iako one imaju finu i pozitivnu notu. Uz malo jači odmak od standardnih pop shema, album je mogao djelovati mnogo upečatljivije.