Mike Oldfield
Music of the Spheres
Datum izdanja: 19.03.2008.
Izdavač: Universal / Aquarius Records
Žanr: Klasika
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Mike Oldfield je glazbeni mag koji već četrdesetak godina vlada klasičnom i new-age scenom. Već svojim prvim albumom “Tubular Bells” iz 1973. pobrao je mnoge pohvale, nagrade i, što je najbitnije, veliki broj fanova koji su kasnije ostali uz njega uživajući u novim djelima, makar nisu svi toliko uspješni kao onaj početni.
Deset godina kasnije napravio je pjesmu “Moonlight Shadow” koja je poharala mnoge top-ljestvice, a njega je učvrstila kao vrsnog majstora zanata koji se može naći i u pop, a ne samo klasičarsko-ambijentalno-eksperimentalističkim vodama.
Njegov novi album “Music of the Spheres” strogo je rađen u maniri klasične glazbe s velikim orkestrom i tek ponekim vokalnim dionicama. Nema tu niti jednog slučaja pokušaja uklapanja nekog modernijeg žanra, već je iskusni lisac, uz malu pomoć vjernog partnera Karla Jenkinsa, isposlovao novih 45 minuta uživancije u glazbi.
Često ovakvi albumi još u startu znaju biti proglašavani remek-djelima zbog svoje rijetkosti danas, ali ipak “Music of the Spheres” nije remek-djelo, a pošto smo od Oldfielda naviknuti na mnogo bolja izdanja, rekao bih da je ovaj album malo razočaranje, posebno za njegove vjerne štovatelje.
Orkestracije su na mjestu, vrlo su bogate s povremenim isticanjem pojedinih instrumenata, čime se dobiva na dramaturgiji. Ipak, svako malo se atmosfera pjesama maksimalno uspava, čime se kvari dojam, a događa se i repetativnost glavnih motiva tijekom više pjesama, što dodatno razbija album.
Na ‘stražnjici’ albuma, pjesme su podijeljene u dva dijela, svaki sa po sedam pjesama. Prvi dio je nekako energičniji i bogatiji, s više različitih prijelaza kojima se podiže intenzitet pjesama, dok drugi dio započinje vrlo efektno, da bi se potom podosta smirio i tek povremeno davao znakove života.
U Oldfieldovoj glazbi se oduvijek osjećala jedna želja za istraživanjem glazbenih prostranstava, a sada kao da malo gubi korak sam sa sobom, kao da pokušava i dalje gurati prema naprijed, samo što ga guše prijašnji uspjesi, pa se sad trudi ne razočarati, umjesto da ponovno učini nešto smiono i ekstraordinarno.
“Music of the Spheres” je dobar album, može ga se staviti u liniju i neobavezno slušati, ali on neće uzvratiti nekom posebnom snagom, već ćete imati dojam tek da vam nešto svira iz zvučnika.
Očekivanja su bila mnogo veća, mislim da se s pravom to i očekuje od Odlfielda, ali niti genije ne može svaki puta uspjeti, posebno ako se i ne trudi previše… Barem se takav dojam dobiva preslušavajući “Music of the Spheres”.