World music za rješavanje dugogodišnjih bitaka na Mediteranu

Da se i u novom mileniju može biti svjež, inovativan i zanimljiv pokazuje album “Diaspora Hi-Fi: A Mediterranean Caravan” benda Watcha Clan.

Teško je u svega nekoliko riječi opisati sve utjecaje koji pokreću ovaj kolektiv s juga Francuske jer su oni toliko bogati da bi se vjerojatno mogla napisati i cijela knjiga o tome. U osnovi, oni su (kako se sad to popularno kaže) world music sastav koji koristi za svoju bazu zvukove Mediterana dodatno ih nadograđujući elektronikom, gypsy i afričkim ritmovima, balkanskim kolom, drum’n’bassom, reggaeom, dubom…

Ukupno gledajući, album ispada multikulturan što mu je najjača snaga, budući da je svaka pjesma priča za sebe, obogaćena drugačijim začinom i ornamentikom, a sve je otpjevano vrlo zavodljivim vokalom Siste K.

Pjesme su pjevane na mnogim jezicima, ima tu podosta arapskog, nešto hebrejskog, engleskog, francuskog, španjolskog, čak i jidiša, pa ispada da Watcha Clan ne spajaju samo glazbeno različite narodnosti i kulture, već i tekstualno.

Da je glazba svemoguća u rješavanju političko-socijalnih problema, albumi poput ovog bi zasigurno bili vodeći pregovarači u raznim sporovima, posebno na našem Mediteranu gdje najviše upada u oko dugogodišnja bitka oko pojasa Gaze između Židova i Palestinaca. Watcha Clan je riješio njihovo neslaganje, uzeo najbolje od oba naroda, lijepo to posložio u svoje pjesme, malo još nadodao ‘nečeg svojeg’ i nastalo je ovo iznimno ostvaranje.

Da ne mislite da su ovdje samo oni, ima tu i mnoštvo sjeverno afričkih elemenata (Maroko, Tunis…), Pirinejskog poluotoka (Španjolska i Portugal), ima nešto i ruske narodne glazbe, a ne libe se duboko zagrebati u balkansku glazbu, ponajviše u romsku koja je postala velika inspiracija mnogima da ne čudi njen procvat zadnjih godina.

Mogao bih još danima razglabati zbog čega je ovaj album fascinantan, ali da skratim priču, reći ću da je ovo jedan od najboljih ritmičkih albuma koje sam čuo u posljednje vrijeme, pjesme su jako etno, a opet toliko plesne, vrlo raznolike s jasnom ukupnom cjelovitošću bez nekih podbačaja.

Prije nekoliko mjeseci, Enigma me sa “Seven Lives Many Faces” oduševila svojom vizijom elektronskog viđenja etna, ambijentalnu glazbe i trip-hopa, a ovaj album je još bolji i originalniji, pa bi bila prava šteta da ga izbjegnete.