Vulkanska neopsihodelija kao solidna zamjena za MGMT i The Flaming Lips

    332

    Temples

    Volcano

    Datum izdanja: 03.03.2017.

    Izdavač: Fat Possum Records

    Žanr: Neo-Psychedelia

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Certainty
    2. All Join In
    3. I Wanna Be Your Mirror
    4. Oh! The Saviour
    5. Born Into the Sunset
    6. How Would You Like to Go?
    7. Open Air
    8. In My Pocket
    9. Celebration
    10. Mystery of Pop
    11. Roman God-like Man
    12. Strange or Be Forgotten

    Ne sviđa vam se ono što trenutno rade MGMT i The Flaming Lips? Odbacite te bendove i prigrlite Temples, vjerojatno nećete požaliti…

    MGMT sve teže i teže opravdavaju početni hype koji im je donio prvijenac, The Flaming Lips rade pizdarije već barem desetljeće i pol, a spašavaju ih frenetični koncerti gdje im je malo tko ravan. Mnogi su neopsihodeličari studijski već prešišali oba benda, a Temples je sigurno među njima.

    Istina leži u tome što ni Temples nisu nešto pretjerano dobri, ali, za razliku od spomenutih bendova, “Volcano” zvuči kao melem za uši, prepun vrlo melodičnih pjesama koje bi mogle lakoćom zaživjeti u radijskom eteru. Iako smo to već sve čuli od MGMTa i The Flaming Lipsa u boljem izdanju, “Volcano” budi emociju jer nam nedostaju prave pjesme od ovog dvojca. “Volcano” je mješavina “Oracular Spectaculara” i “Yoshimi Battles the Pink Robotsa”. To su jaki psihodelični synthovi uz sanjive vokale i melodije, bogate produkcije i atmosfere kao da smo duboko u svemiru, tamo negdje kod galaksije EGS-zs8-1.

    Muziku podržava

    Prednost albuma je svakako taj zvuk koji je komercijalizirao uspjeh MGMT-a i The Flaming Lipsa, a mana mu je premalo odstupanje od njega. Tek povremeno Templesi ubrzaju stvar, a to se na albumu dogodi tek sa sedmom pjesmom “Open Air” koja ima malo i kasabianski štih. Ostalo je možda i previše ujednačeno pa netko kome neopsihodelija i nije omiljen žanr mogao bi pomisliti da se radi o vrlo dosadnom i usporenom albumu, što i generalno ne bi bila kriva tvrdnja, iako na “Volcanu” ima prekrasnih melodijskih dionica i pjesama.

    Temples su relativno novi bend, nastali su 2012. na Otoku, pa ne čudi svojevrsni hype. U nedostatku sličnih bendova, Britanci su uvijek znali napraviti poguranac kod svojih pa su nekad i poprilično loši bendovi dobili veliku medijsku pompu. Temples nisu loši; dobri su, znaju svoj posao, a za veće uspjehe im ipak treba malo više raznolikosti koju su, istini za volju, pokazali u drugom dijelu ovog albuma.

    “Volcano” se ne može nazvati ni inovativnim, ni revolucionarnim, niti odličnim albumom – on je jednostavno solidna zamjena za ono što nam u ovom trenutku ne pružaju MGMT i The Flaming Lips. I ništa više od toga…

    Muziku podržava
    Stisni