Vrt na vrhu katedrale

Nema nikakve sumnje da je ovim albumom, osmim u karijeri, britanski Cathedral (Coventry) do kraja otvorio novo poglavlje u svojem stvaralaštvu, što je uostalom i nagovijestio svojim prethodnim albumom “The VIIth Coming”, objavljenim prije tri godine. Naime, za razliku od prijašnjih ostvarenja, čija je glavna karakteristika bio turobni, tipično doomerski lijeno umrtvljeni sound, “The Garden Of Unearthly Delight” u svojem psihodeličnom okružju nudi dosta razloga za optimističniji pogled na glazbeni svijet.

Na njemu se naime, može naći puno melodije i agresije, uz izraženo vesele gitarističke (ima krasnih heavy solaža) i vokalne interpretacije Lee Doriana, čiji je vokal u odnosu na dosadašnje izvedbe mirniji, sočniji, uglađeniji, i s puno više clean dijelova nego je to bio slučaj.

Sagledavajući ga s izgleda muzičke formulacije, ovaj album se može opisati kao kombinacija heavy i doom metala, te hard i stoner rocka, s neusporedivo razrađenijim i kompleksnijim aranžmanima, koji će sigurno zadovoljiti dosadašnje sljedbenike, ali isto tako priskrbjeti bandu i nove. Samim tim što bi i štovatelji Black Sabbatha ovdje itekako imali što za čuti.

Mislim da je ovo najbolji Cathedralov album i nastavak progresije u njihovim shvaćanjima. Koji će nesumnjivo izazavati kontroverze. Jer za prihvatiti nove stvari uvijek treba vremena, pogotovo kad ti ih podastre neko koga dobro poznaješ, i znaš da je dosad radio na drukčiji način. Ali zato vremena uvijek ima, i ovaj album doista treba pomno preslušavati. I to u mnogo navrata, jer tada će se zasigurno uviditi nesporna mu kvaliteta.