Vrlo zbrkana kompilacija

Od posljednjeg i najuspješnijeg albuma Mando Diao prošlo je točno tri godine koje je bend upotpunio raritetima i akustikom, pa je logičan sljedeći korak bilo i izdavanje ‘best of’ kompilacije.

Ako netko nije čuo za Mando Diao, tada je za njih sigurno čuo 2009. jer je singl “Dance with Somebody” postao ogroman hit koji se putem glazbenih medija puštao neprestano po cijele dane. Koliko god odlična pjesma bila, bilo je krajnje vrijeme da bend uspije napraviti megahit jer je sve izgledalo kao da će se raspasti, ako nešto ne naprave s tim albumom.Priča o Mando Diao počinje još 1999. u malom i hladnom gradiću Borlänge u središnjem dijelu Švedske, a prvi uspjesi došli su 2002. s albumom “Bring ‘Em In” i singlovima s njega. Ipak, za međunarodni proboj trebali su pričekati još dvije godine i album “Hurricane Bar“.Kada se gleda njihova karijera u cjelini, potpuno je jasno da su to ujedno i dva njihova najbolja albuma. Možda je to moje subjektivno mišljenje, ali na njima se ponajviše osjeća surov garažni rock zvuk na tragu melodija The Beatlesa koji su željeli predstaviti svijetu, dok su se na drugim albumima malo smekšali i komercijalizirali, posebno na posljednjem koji je bendu donio i najveći uspjeh.

Bilo kako bilo, njihova karijera nakon najavnih albuma krenula je malo u silaznu putanju s prosječnim “Ode to Ochrasy” i zanimljivim, ali očito neshvaćenim albumom “Never Seen the Light of Day” s kojim su u potpunosti sazrjeli. U to vrijeme članovi benda kao da su se posvađali, krenuli su na solo turneje, ali što bend ne ubije, to ga ojača, što su i dokazali.

Nekako sam osjećaja da im je “Never Seen the Light of Day” najviše na pameti i da bi najradije dalje krenuli u tom smjeru, posebno zato što su imali dugu akustičnu turneju na kojoj su preradili svoje najveće hitove u nešto mirnije aranžmane. Željezo se kuje dok je vruće, pa je ipak trebalo isfurati sve moguće druge opcije (već spomenute kompilacije) dok ljudi još pamte “Dance with Somebody”, a prije negoli se bend uhvati rada na novim pjesmama.

Tako je i “Greatest Hits Volume 1” okružen glavnom temom “Dance with Somebody” kao da nisu ništa drugo izdali u karijeri. Iskreno, to me smeta, posebno stoga što album nije posložen logičnim kronološkim slijedom, već nekim random sistemom s kojim je spomenuta pjesma došla u prvi plan.

Tako smo ponovno dobili izdanje koje će hipsteri preskočiti jer im je ono najzanimljivije na samom početku, dok će neke odlične pjesme ostati zanemarene ‘tamo negdje nakon one najbolje’.

Ipak, ako bismo anulirali taj nelogičan slijed pjesama, možemo reći da je Mando Diao na pet albuma u desetak godina ispucao niz vrlo intrigantnih i interesantnih pjesama koje su zasigurno mogle postati mnogo veći hitovi da bend kojim slučajem dolazi iz Britanije, a ne iz Švedske, jer ne vidim po čemu bi Mando Diao bio lošiji bend od primjerice Franz Ferdinanda.

Svi najvažniji momenti su tu. Onaj tko ih sluša otpočetka, možda bi imao zamjerku da nema neke njemu omiljene skladbe, ali to su već osobne kompilacije, a ne one službene. Kroz 21 staru i jednu božićnu novu pjesmu, Mando Diao ovom je kompilacijom dokazao da je bend velikog kalibra za zabaviti publiku.

Baš ta nova, božićna pjesma “Christmas Could Have Been Good” još je jedan dokaz da je bend spreman još jednom pokušati zakrenuti karijeru u nešto nježniju i melankoličniju atmosferu kao što je to bio slučaj s albumom “Never Seen the Light of Day”. Hoće li im to uspjeti, vrijedi pričekati još neko vrijeme jer je krajnje vrijeme da napokon dobijemo i nove pjesme koje će im zacementirati sadašnji status.

Deluxe izdanje albuma sadrži dodatni disk na kojem je münchenski nastup iz 2006. i niz videospotova koje prate pjesme s prvog diska. Tu nailazimo i na veliki problem jer tamo nisu stavljeni svi spotovi, te su oni posloženi drugačijim redom nego na CD-u. Ovdje su kronološki posloženi, a nema naprimjer spota “Gloria”. Baš čudno.

Da je ovaj album složen kako je običaj slagati ovakve kompilacije, “Greatest Hits Volume 1” bio bi odličan presjek karijere benda Mando Diao. Ovako, postavlja se pitanje je li bend trenutno bez inspiracije, pa je silom pokušao još nešto objaviti da dobije vremena za rad na novim pjesmama, jer točno tako ova kompilacije djeluje: neorganizirano, zbrkano, s nekim prastarim koncertom, zaboravljenim spotovima…

Kako pjesme na “Greatest Hits Volume 1” nisu loše, krajnji dojam također ne može biti loš, ali potpuno je jasno da se moglo i trebalo puno bolje jer ovako ispada kao da je “Dance with Somebody” jedino što je bend napravio. Istina, mnogi će ih pamtiti samo po toj pjesmi, a bend je snimio toliko dobrih stvari da ‘best of’ kompilacija nakon svega pet albuma uopće ne zvuči kao preuranjena.