Vrlo dobar etno folk thrash

Ektomorf je poprilično dobro poznat našoj publici, obzirom da su u zadnjih godinu i pol dana dva puta nastupili u Zagrebu. A za one koji možda nisu čuli za njih, istaknimo da se radi o thrash metal bendu kojeg sačinjavaju četvorica mađarskih Roma; braća Farkas, Zoltan (vokali, gitara) i Csaba (bas), te Tamás Schrottner (bas) i József Szakács (bubnjevi).

Njihovu muziku mnogi uspoređuju s novijom Sepulturom i Soulflyom, a neki čak idu i tako daleko da ih nazivaju njihovim klonovima.

S čime se baš i ne bih složio, pogotovo u ‘klonovskom’ dijelu, obzirom da Ektomorf u svoj, nazovimo ga tako, new thrash, ubacuje dosta etno-folk elemenata romske glazbe, a zamjetan je i utjecaj orijenta. Također, njihove pjesme sadrže ljepše melodije, puno više solaža, agresivnije thrash riffove s ‘čišćim’ gitarama, pogotovo upečatljivijim u miksu solo i ritam sekcija. Istaknimo i da je sound bubnjeva manje sirov, manje plitak, a i vokali su snažniji, i dijelom čak nalikuju na one kakvi krase švedske death thrashere.

Orijentalni utjecaj donosi već visokoturbulentna prva pjesma “Outcast“, miks romskog folka i orijenta nudi “Ambush In The Night“, a kad smo kod romskog utjecaja u pjesmama, spomenimo da njega ima i u “Who Can I Trust (Prayer)“.

Najljepše solaže mogu se čuti u oštroj, srednjeritmičnoj thrash pjesmi “I’m Against“, najsličnija Sepulturi je “Red I“, a spomenimo da je dio set liste i Prodigyjev cover “Fuel My Fire“.

Vjerujem da će i dalje biti puno metal fanova, kritičara i ostalim analizatora Ektomorfove muzike koji niti nakon ovog albuma neće naći za shodno da istaknu kako ovaj mađarski bend ipak ima svoj identitet, već će se i dalje zadržavati na usporedbama i (pre)velikoj sličnošću sa gore istaknutim bendovima.

No, ako bi se mene pitalo, ja bih, barem u ovom momentu, Ektomorf stavio ispred Soulflya i pogotovo Sepulture, i puno ću radije osluhnuti njihove, nego zadnje albume tih bendova.