Vremeplov na putu za kantautorski Panteon

    3027

    Arsen Dedić

    Suputnici

    Datum izdanja: 12.01.2015.

    Izdavač: Dallas Records

    Žanr: Šansone

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Nema sretne ljubavi
    2. Kabineti
    3. Nemoj poći
    4. Vedrai, vedrai
    5. U toj ulici
    6. Moja ljubav ima
    7. Prva ljubav
    8. Hvala ti
    9. Žena je žena
    10. Prolazi jesen
    11. Mrtvo lišće
    12. Kamarad
    13. Dušo moja
    14. Golubica
    15. Balada o heroju
    16. Stoj Marija
    17. Zamisli
    18. Daljinski upravljač
    19. To sve je davno
    20. Rana
    21. Pjesma umirućeg

    Nedavno objavljeni album Arsena Dedića “Suputnici” zapravo je svojevrsno reizdanje njegove dvostruke ploče “Kantautor” iz 1985.

    Naime, devetnaest od dvadeset i jedne pjesme sa “Suputnika” čine pjesme s “Kantautora”. Riječ je o obradama raznih kantautora, Arsenovih suputnika u putovanjima kroz poeziju i note. Čine ih očekivani sumnjivci, koji su odavno dio Dedićeve priče: Gino Paoli, Sergio Endrigo, Charles Aznavour, Bulat Okudžava, Fabrizio De Andre, Leonard Cohen i drugi. S nekima od njih Arsen je osobno prijateljevao, drugi su mu vječni uzori, no ne otkrivam toplu vodu ako kažem da je on njihov ravnopravni suborac, legitimni putnik na tom vlaku za šansonjerski Panteon. Arsen je odavno zaslužio taj status.U odnosu na “Kantautora” nedostaju tri pjesme lokalnih autora, no zato su tu još uvijek “Hvala ti” Zvonimira Krkljuša, “Dušo moja” Kemala Montena i “Prolazi jesen” Drage Mlinareca. “Stoj Marija” Andreja Šifrera Arsen je otpjevao na izvornom slovenskom jeziku, kao i “Vedrai, vedrai” Luigi Tenca na izvornom talijanskom, ostale su otpjevane na hrvatskom jeziku.

    Među “Suputnike” su dodatno uvrštene dvije skladbe. Jedna od njih je “Daljinski upravljač“, Arsenov duet s Gabi s albuma “Tihi obrt” iz 1994., koja se zvučno i konceptualno baš ne uklapa u ostatak albuma, no valjda je tu jer je Gabi ipak onaj najvažniji suputnik. Druga je glavni bonus albuma, obrada pjesme “Hurt” Nine Inch Nailsa naslovljena “Rana”, jedina nova obrada u kojoj Arsena na klaviru prati sin Matija. Arsenova verzija nesumnjivo je u prvom redu inspirirana obradom Johnnya Casha iz njegove American Recordings serije. Arsenov glas je vidno stariji u odnosu na ostale skladbe, što pjesmi daje patinu i dozu vjerodostojnosti na sličan način kao što je to Cash napravio.

    Muziku podržava

    Pratnja Arsenovom glasu o ostalim pjesmama (izuzev “Daljinskog upravljača”) mahom je samo klavir pokojnog Stjepana Mihaljineca. Sličan je to ugođaj kao na Dedićevim nastupima, međutim preslušavanje svih dvadesetak naslova ovog albuma u tom istom ogoljenom ruhu, bez opuštanja u vidu Arsenovih aforizama između pjesama može biti zahtjevno.

    Na same Arsenove obrade ne mogu se izreći zamjerke. Teško da bi te prepjeve itko mogao napraviti bolje (po jedan su prepjev napravili Zvonimir Golob i Nikica Petrak, jedan Golob i Dedić, a ostale Arsen), a on je karakterističnom interpretacijom pjesme učinio svojima, no ukupni dojam “Suputnika” je pomalo zbrda-zdola.

    Logičnije bi bilo da je reizdan cijeli “Kantautor” (tko zna, možda to nije bilo moguće iz tehničkih ili pravni razloga?), a zanimljivije bi bilo da je napravljen novi album obrada s “Ranom” kao idejom vodiljom. Drugim riječima, da je u stilu spomenutih Cashovih American Recordings Arsenu kao starom bardu čiji je autoritet neupitan, dano da obradi malo neočekivanije i netipičnije izvore. U taj koncept bi se eventualno uklopila “Zamisli” s “Kantautora”, obrada Lennonove “Imagine” kojoj je Arsen vratio dostojanstvo izgubljeno u pretjeranoj (zlo)upotrebi te pjesme.

    Muziku podržava