Vratite se The Mars Volti

Kada bend, koji se može smatrati uspješnim, dođe do zasićenja i iscrpi inspiraciju za stvaranjem glazbe, ne preostaje ništa drugo nego osnovati novi projekt.

Tako je nastao Antemasque – glazbena priča Omara Rodrígueza Lópeza i Cedrica Bixler-Zavale iz The Mars Volte i At the Drive-In. Oba benda iza sebe imaju kvalitetnu diskografiju i mnoštvo uspješnica. The Mars Volta je jedan od najeminetnijih progresivnih rockera, a At the Drive-In su bili zanimljiv post-hardcore bend. Što nam donosi Antemasque – pa malo toga novog što već nismo čuli od gore spomenutih bendova. I dalje je tu riječ o progresivnom rocku s primjesama punka i alternativnog rocka.Gitare su svakako u prvom planu i prilično su agresivne i ekspresivne, a njih prati dobro poznat vokal Bixler-Zavale koji krasi ovaj projekt. Nimalo nije izgubio na žestini i provokativnosti, što dolazi do izražaja i u njegovim tekstovima. Ne treba zanemariti ni Davida Elitcha na bubnjevima koji rastura u najboljoj stvari s albuma “In the Lurch“. Ona se izdvaja kao najimpresivnija, na podosta prosječnom albumu. Cedric si je dao truda s tekstom: “I need some kind of evidence, one look in the eye, I can’t help but cry now, when you leave me hanging int he lurch“. Ovaj refren je jedan od bisera koji će krasiti Cedricovu autorsku karijeru.

“Drown all Your Witches” je druga stvar koja se izdvaja – malo laganija i ne tako ekspresivna, ali zanimljiva i više podsjeća na ranije albume The Mars Volte. “Memento Mori” i “People Forget” su čisti progresivni rock i osim ovih navedenih stvari album nema ništa posebno za ponuditi. Vidljiv je trud da se napravi nešto novo i iziđe iz sjene matičnih bendova, ali tu je i dalje prisutan onaj zvuk koji ih je činio popularnim. No, ono što je drugačije i što treba pohvaliti su tekstovi i to je jedino po čemu ovaj album zaslužuje pažnju.

Miks progresivnog rocka i punka se pokazao kao preteška zadaća i na kraju nije donio dobre rezultate. Zamor se osjeća u prvoj i zadnjoj stvari – “4AM” i “Rome Armed to Teeth” koje su najeklatantniji primjer kako zabrazditi u eksperimentiranju, a ujedno ponavljati već rečeno.

Ne može im se poreći pokušaj da stvore nešto drugačije, međutim ostali su između starog dobrog zvuka i elemenata nečeg novog što nije donijelo krajnji pozitivan ishod.

Fanovi The Mars Volte neće ostati potpuno razočarani, ali će se svakako vratiti njihovim provjerenim albumima, a “Antemasque” zaboraviti nakon dva-tri slušanja.