Vrag bi ga znao…

Čini se da je svjetska metal zajednica postala jedna podosta isprepletena namrštena obitelj.

Killswitch Engage (budimo realni, teško da je ova priča mogla početi bez
njih) su tijekom 2012. doživjeli zanimljivu promjenu, a alternirajuća
izmjena na mikrofonu objašnjena je, između ostalog, zdravstvenim
problemima (spominjao se dijabetes) Howarda Jonesa.

Bez prevelike drame, Jesse Leach vratio se na prvu liniju fronte, a samozatajni i, za metalcore svijet, totalno atipični Howard povukao se u osamu i činilo se da mu je zbilja svega dosta.No, samo nekoliko mjeseci nakon toga osvanula je vijest da čovjek ima novi bend. Iako mi je čovjek svojim stasom uvijek izgledao nekako neprilagođeno u tom svijetu, čini se da mu metalna krv zbilja uvjerljivo teče venama. The Devil You Know neizostavno je bio najavljivan kao ‘projekt bivšeg pjevača Killswitch Engage’. A što je za pravo posrijedi?

Bubnjar John Sankey (na kratko svirao u Fear Factory i Cazaresovoj privremenoj pod-verziji Divine Heresy) i gitarist Francesco Artusato iz All Shall Perish malo su se odmaknuli od svojeg osnovnog stila, složili nekoliko pjesama i tražilo pjevača. Howard se činio marketinški najpotentnije rješenje i eto nam novog benda. Eto nam novog albuma…

“The Beauty of Destruction” je još dodatno ojačan poznatom ekipom ‘iza pulta’ – producent Logan Mader i mikser Chris “Zeuss” Harris svojim imenima donose, ako ništa drugo, blagonaklonost kod ekipe koja iz ureda amenuje koje projekte će financirati, a kojima više neće odgovarati na e-mailove.

I tako je stiglo novih 47 minuta jednog modernog metala prožetog svime što bi današnje tržište htjelo i probavilo. Ali, za razliku od masu svakojakih pokušaja The Devil You Know su u toj skupini kreirali sasvim solidan album, a marketinški vjerojatno i jedan od najspominjanijih u ovoj godini.

Ime “Seven Years Alone” možda djeluje kao period proveden u prošlom bendu, ali matematika sve demantira i predstavlja pjesmu po kojoj ih je najlakše definirati – brzi deatherski bubnjevi, pamtljivi refren iz radionice ovog disco-izbacivača, manje tehnički od All Shall Perish, metalcore atmosfera i redoviti ne-metalcore soloi na gitari.

Ratničke melodije, dupli bas i suradnja gitara na “A New Beginning” (prikladno smještena na početak albuma) podsjeća na Amon Amarth, “Embracing the Torture” i “A Mind Insiane” na bilo što brže iz tog žanra, a poslovno obvezne power-baladice “It’s Over” i umorna “As Bright As The Darkness” (u sjećanje vraća Type 0 Negative) zaokružuju tipičnu priču bend obilježenog ovim vokalom.

Kad smo kod njega, ovo se unatoč predvidivosti i ograničenoj originalnosti, sigurno može smjestiti pri sami vrh njegove dosadašnje KSE radionice. Ako ništa drugo, definitivno bolje od njihovog zadnjeg zajedničkog albuma. Ako je ta usporedba uopće bitna…