Vječna ljubav gitare i klavira

    1456

    Lee Ritenour & Dave Grusin

    Amparo

    Datum izdanja: 20.10.2008.

    Izdavač: Decca / Aquarius Records

    Žanr: Jazz

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Three Latin American Dances: I. Tango en Parque Central; II. Danzón de Etiqueta; III. Joropo Peligroso
    2. Pavane, Op. 50
    3. English Folk Song Suite
    4. Since First I Saw Your Face
    5. Olha Maria (Amparo)
    6. Ma Mere L’Oye (Mother Goose Suite)
    7. Échos
    8. Adagio in G Minor
    9. Duetto: Scherzano sul tuo volto
    10. Sicilienne

    Dva skladatelja i jazz umjetnika, gitarist Lee Ritenour i pijanist Dave Grusin, okupili su na jednom mjestu romantiku i ritmiku. Obradivši popularne melodije (gotovo pa evergreene) uz nekoliko vlastitih uradaka, inspirirani klasičnom i južnoameričkom školom, pokazali su zašto su majstori svoga zanata.

    Rijetki su albumi na kojima su klasična gitara i klavir skupa u prvom planu, no to je upravo ono što je ovaj dvojac uspio nenametljivo progurati, kao da to ni po čemu nije zahtjevan zadatak.

    Da bi bilo još zanimljivije, u pomoć su pozvani impresivni gosti: kantautor James Taylor, operna superzvijezda Renee Fleming, violinist Joshua Bell (njegova virtuoznost ravna je crnom pojasu u borilačkim vještinama), te trubač Chris Botti.

    Lee Ritenour i Dave Grusin poznata su imena jazz svijeta: do sada su osvojili 12 Grammya i jednog Oscara uz nebrojeno nominacija između nagrada. Prije devet godina skupa su snimili “Two Worlds”, briljantno povezavši jazz i klasiku, a zašto se suradnja koja im očito dobro leži ne bi nastavila i dalje?

    Muziku podržava

    Pogled na pjesme ništa ne govori, čak štoviše, klasikom nepotkovane ljubitelje glazbe prije će odbiti, nego privući. No, uistinu nije tako. Utkavši svoju osobnost u svaku pjesmu, stvorili su prekrasne melodije u kojima će moći uživati sve generacije (a neke od njih vjerojatno ste nebrojeno puta čuli, ali ne znate kako se zovu).

    Grusin je autor medleya “Three Latin American Dances“, James Taylor odvukao ih je u folk vode i romantično 17. stoljeće u “Since First I Saw Your Face“, a prije nego se vrate klasici i orkestralnim aranžmanima, podsjetit će nas na osamdesete godine prošloga stoljeća i njihov projekt Harlequin. Riječ je o pjesmi “Olha Maria (Amparo)“, no uobičajenu vokalnu dionicu zamijenila je Bellova violina.

    I zapravo prava i iskonska ljepota albuma leži u činjenici da su uspjeli klasična djela učiniti jedinstvenima, dati im svoj pečat i prepoznatljivost, a kada se radi o skladateljskim veličinama kao što su Maurice Ravel, George Frederic Handel, Tomas Albinoni i Gabriel Faure to je i više nego pohvalno.

    Još k tome, kada se uzme u obzir da su stvorili album u kojem mogu uživati i znalci i prosječni slušatelji (svatko na svoj način), opravdano se može reći kako su uspjeli postići da jedan crossover album ne zvuči onako kako ćete najprije pomisliti.

    Muziku podržava