Vitezovi, heraldičke zvijeri, biskupi i opatice u istom kolu

    886

    Jaldaboath

    Rise Of The Heraldic Beasts

    Datum izdanja: 24.09.2010.

    Izdavač: Napalm Records

    Žanr: Folk Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Hark The Herald
    2. Calling On All Heraldic Beasts
    3. Bash The Bishop
    4. Seek The Grail
    5. Axe Wielding Nuns
    6. Jaldaboath
    7. Bring Me The Head Of Metatron
    8. Jacque De Molay
    9. March To Cavalry
    10. Da Vinci’s Code

    ‘Srednjevjekovni heavy metal putujućih svirača’ bio bi najlakši opis prvog studijskog albuma tročlane britanske skupine Jaldaboath, čija glazba ima nekoliko popratnih metafora, poput ‘Heraldic Templar Metal’ ili ‘Hammering Heraldic Metal’.

    Možda su zadnje dvije službenije, ali ona s početka prethodne rečenice nekako mi djeluje ‘najnarodskijom’ i najprihvatljivijom.

    Iako, ovo je i malo presuhoparno, jer kombinacija metala i narodne glazbe godinama je nazočna, pa da bismo pojasnili kako se radi o nešto drukčijoj kombinaciji, malo ćemo detaljnije zaviriti što se sve to krije u ovom albumu.

    Prije svega, ovo je vrlo bistra, vesela, protočna, slušljiva, dosta brza i glasna muzika, s naglašenom, iznimno opuštenom i otkačenom srednjevjekovnom atmosferom, folklornih melodija, jasnim naznakama povijesnih događanja koja su popraćena i humornim, ali i sarkastičnim tekstovima. ‘Music non-stop’, rekli bismo.

    Muziku podržava

    Doduše, treba reći da ima nekih mračnijih dijelova, s tromijim, sporijim ritmovima, kričećim, potmulim pjevanjima, koji su ostavština ranijeg opusa benda, više blackerski orijentiranog, a zapisanog na premijernom EP-u “Hark The Herald”. No sve u svemu, ovaj je album gotovo pa idealna glazbena kulisa za humorističnu seriju “Crna Guja”, kojom je, kao i glasovitim “Monty Pythonom”, te križarskim ratovima, srednjevjekovnim trubadurima i svemu što ih je okruživalo, izrazito inspiriran.

    Glavna metalna karakteristika je snažan gitaristički rad prezentiran kroz riffična izražavanja, koja su ponekad i sirovija, distorziranija, nešto malo kroz solaže, te bubnjeve, koji tu i tamo i ‘blastbeataju’, a ugodno iznenađuje veliki je angažman bas-gitara, koje imaju i svoje, s dosta tame ispunjene solo-točke.

    Spoj sa srednjim vijekom evidentan je kroz stalnu i vrlo jaku nazočnost fanfara, pa klavijatura s jakim retro soundom, te višeglasja, samostanske zborove, metež, palež, riku konja, galopiranje, a poglavito kroz tekstove, gdje se ‘nalupaju Biskupi’, istražuju ‘gralovi’, ‘opatice barataju sa sjekirama’ ili ‘dižu sve heraldičke zvijeri’.

    Zanimljiva je i uravnoteženost instrumentalnih dijelova, iz kojih, prvenstveno zbog svoje glasnoće i tipiziranog izričaja koji spaja glazbenu formu albuma, iskaču fanfare i gitare, dok se inferiornost nekih drugih instrumenata ili ne primjećuje jer su ukomponirani točno na onim mjestima i u onim omjerima koje od njih zahtjeva koncepcija pojedinog naslova ili je jednostavno – nema.

    Također, vokali su dosta modulativni, prilagodljivi, pa tako u najvećem dijelu imaju čista izražavanja, uvijek se u njima osjećaju ‘zajebantske’ note, ali je vrlo jasna i njihova mogućnost prilagodbe, kada se pretvaraju bilo u grlene, ljutite, ili pak u dublje, mračne, dramatičarske interpretacije.

    Rise Of Heraldic Beasts” je u stvari album iz dva kreativna razdoblja benda, s obzirom da je pola pjesama s gore spomenutog EP-a, a pola novijih, no onaj tko nije bio u prilici pratiti njihovu genezu, teško da će primijetiti bitnije razlike između starijih i novijih pjesama. S dodatkom da je album za D.T.M. (Death To Music) objavljen u travnju, a najnovija je verzija remasterizirana. Da se otkloni i ta nedoumica, ako ga je netko već prije slušao.

    Veselica počinje već s “Hark The Herald“, pjesmom kojom odzvanjaju klavijature, fanfare, riffovi, srednje brzi ritmovi i čujno satirična vokalna izražavanja, a kao i još pokoja, ima sporiji, ‘zlobnije’ i teatralnije, mračniji dio.

    ‘Biskupe se izlema’ uz novi miks basa i riffa, s raspoređenim solo-ulogama svih instrumentalizacija i neznatnom, dominantnom ulogom basa, opatijski zbor, klavijature, marširajući bubanj, puno melodija i pokoji fanfarski ‘ispad’ pripadajući su dijelovi pjesme “Axe Wielding Nuns“. Srednje brza “Jaldaboath“, temeljena na dječjoj televizijskoj emisiji “Rentaghost”, koja se emitirala od 1976. do 1984., donosi samostanski muški zbor, riku konja, kaos, brze izmjene basa, bubnjeva i riffova s decentnijim fanfarama, klavijaturama i back-vokalima i gotičarskim dijelom s darkerskijim vokalom.

    Jacque De Molay” sadrži hardrockerski, ‘hammondovski’ klavijaturistički ulaz, vokalnu black ostavštinu benda (jedna od pjesama s “Hark The Herald”), novu dominaciju gitarskih riffanja, fanfara i basa, gitaristički solo (?!), te bučan blastbeat u svojem mid-tempnom izražavanju.

    Naravno da bi se moglo postaviti pitanje kreativnosti albuma, poglavito zbog (pre)sličnih gitara, a naročito fanfara, no on je toliko je zabavan i uglavnom opušten da se nepotrebno zamarati je li se, ili nije, u nekim, ili možda u svim pjesama, još nešto moglo promijeniti, dodati ili izbaciti.

    Neće on, naravno, izazvati ‘novu revoluciju’ folk metala, ali da je sa sobom donio određenu, čak bih rekao i prijeko potrebnu dozu osvježenja, s koncepcijom negdje na tragu mixa Alestorma i Korpiklaanija, to uopće nije sporno.

    Muziku podržava