Visions Of Atlantis: Svjetlosni bljesak iz delte tame

    2110

    Visions Of Atlantis

    Delta

    Datum izdanja: 25.02.2011.

    Izdavač: Napalm Records

    Žanr: Power Metal, Symphonic Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Black River Delta
    2. Memento
    3. New Dawn
    4. Where Daylight Falls
    5. Conquest of Others
    6. Twist of Fate
    7. Elegy Of Existence
    8. Reflection
    9. Sonar
    10. Gravitate Towards Fatality

    Četiri godine nakon “Trinity”, Vision Of Atlantis vraća se sa četvrtim albumom “Delta“, kojim je dokazao kreativnost i fanovima potvrdio da ga je vrijedilo toliko čekati.

    Unutar tog razdoblja dogodile su se neke bitne ‘osobne’ promjene, što je i imalo direktan utjecaj na tako dugu pauzu.

    Otišla je pjevačica Melissa Ferlaak, nakratko se probalo sa Joannom Nieniewskom, a rješenje je pronađeno u Grkinji Maxi Nil, koja se stilski ne razlikuje puno od Melisse, a sa sobom je donijela dosta iskustva (Elysium, Moonspell, On Thorns I Lay), što nije nebitno. Promijenjeni su i gitarist i basist, pa su na mjesta Wolfganga Kocha, odnosno Michaela Korena, stigli Werner Fiedler (povratnik) i Mario Lochert.

    Usprkos tome, bend je pokazao da zna napraviti dobar symphonic-power metal album, kompleksniji, slobodno se može reći progresivniji od prijašnjih, ali i melodičniji, čiji temelji leže na snažnim gitarističkim dionicama, te orkestralijama kao nikada do sada u Visions Of Atlantis slučaju, koje u nekim pjesmama imaju ‘prateću’, ali u mnogima i glavnu ulogu.

    Muziku podržava

    Sugestivne vokalne izmjene, čvrsti, kompaktni, energični bubnjevi, dramaturška atmosfera i phantasy tekstovi, također su neki od bitnih individualnih segmenata. Mario Plank svojim je agresivnim vokalom punim modulativnih izražavanja pružio odličnu podršku Maxi, a kroz pjesme se može osjetiti da dobro funkcioniraju, odnosno svatko je u svom dijelu priče dobro odigrao namijenjenu mu ulogu.

    Dreamscape Studio pobrinuo se za, gotovo, besprijekornu, prirodnjački nadahnutu produkciju, koja ne samo da naglašava snagu pjesama kao cjeline, već omogućuje da se osjete i svi detalji.

    Predzavršni instrumental “Sonar” na neki je način prezentacija orkestralne snage “Delte”, a pjesma “Memento” ‘najukrašenija’ je, Maxi je pokazala kako se dobro snalazi u visokim dionicama, sigurno je i najzahtjevnija, bilo u vokalnim ili instrumentalnim izvedbama, bilo s produkcijske, aranžerske, ili pak s ritmičke strane. Samim tim bi trebala biti i najzanimljivija.

    Čiste vokalne linije mogu se primijetiti kroz catchy melodije pjesama poput “New Dawn” i “Elegy of Existence” koje na prvu ulaze u uho, a u njima se nalaze i gitaristički solo dijelovi, koji su poprilično jednostavni, ali su se baš zato dobro uklopili u relativno jednostavnu strukturu.

    Među deset pjesama našla se i romantična balada “Reflection“, koja je solidno otpjevana, no sama interpretacija mogla je biti malo bolja. Tko gleda (sluša) do u detalje, dobije dojam da je Maxi pjesmu naučila pjevati, ali ne i ono o čemu pjeva, da se trebala ipak malo više suživjeti s njom i unijeti nešto više emocija.

    Bez obzira na takve stvari, “Delta” je album koji trebaju poslušati svi koji vole symphonic metal, ali i oni koji se tek s njim upoznaju, jer u njemu je Vision Of Atlantis pokazao veliki trud, upornost i evidentan napredak, što je rezultiralo ‘penjanjem’ na stepenicu više. A to treba poštivati.

    Tekst: Helena Bučko

    Muziku podržava