Više Wooster, a manje Dr. House

Ljubiteljima dobrog humora ime Hugh Laurie ne bi bilo nepoznato, čak i da čovjek nije odigrao famoznog Dr. Housea.

Međunarodnu slavu multitalentirani Hugh dosegao je raznim serijalima
skečeva, recimo sa Stephenom Fryem te serijom “Jeeves and Wooster”, da
bi sve kulminiralo angažmanom u seriji “Dr. House”. Laurie je već davno
pokazao svoj pjevački talent imitirajući Eltona Johna i Boba Dylana.Također je manje ili više diskretno pokazivao svoju ljubav prema američkoj muzici, pogotovo ‘korijenskoj’ glazbu američkog Juga. Ljubav prema američkom Jugu rasplamsala se na njegovom drugom albumu “Didn’t It Rain”.

Ova kolekcija sadrži obrađene muzičke standarde uglavnom iz prve polovice 20. stoljeća. Laurie toj građi pristupa ne samo kao fan, nego i s dozom glazbenog razumijevanja. Vokale će Laurie prilagoditi karakteru Woostera i na taj način kompenzirati svoje glasovne deficite. Da se razumijemo, za glumačku populaciju Laurie je sjajan pjevač, no kad referentna skupina Hughovih glasovnih mogućnosti postanu pjevači, Laurie je upravo prosječan interpretator.

No, ni to ne znači da se u “Didn’t It Rain” ne može uživati: Laurie s velikim razumijevanjem tumači pjesme koje prizivaju šarmantan, ekscentričan eskapizam od sumorne svakodnevnice. Laurie u skoro svaku pjesmu uspije ubrizgati dašak svog britanskog podneblja i svoje osobnosti. Najuspješnije je zazvučao na stvari koja je opravdano odabrana kao prvi singl, “Wild Honey“, te na “Send Me To The ‘Lectric Chair” i zaključnoj “Changes“.

Produkciju drži Joe Henry. Zvuk će podsjetiti na radove T-Bone Burnetta, no Henry je pametno zaokružio priču davši instrumentima da se istaknu (pogotovo puhačima) kao i vokalistici Gaby Moreno, koja, budimo iskreni, šije Laurieja za nekoliko koplja. Od ‘velikih’ imena vrijedi još spomenuti gostovanje Taja Mahala na “Vicksburg Blues“.

Ipak, show pripada Laurieu, to nije s muzičke strane prvorazredan show, ali svakako je pošteno napravljen projekt koji zaslužuje svoje mjesto pod suncem.