Više reprezentativan presjek nego kompilacija koja prikazuje u najboljem svjetlu

25 godina kontinuirane internacionalne glazbene karijere za bilo koga tko nije s angloameričkog područja i ne pjeva na engleskom jeziku je po svim kriterijima respektabilno postignuće koje nije moguće dosegnuti raznim marketinškim trikovima i promućurnim poslovnim potezima.

Dodajmo li još tome da Lorenzo Jovanotti Cherubini nije toliko pjevač koliko reper (koliko je njegovo ‘repanje’ repanje, o tome neću), dolazimo do zapanjujućeg uspjeha talijanskog mediteranskog recitatora Jovanottija koji izvodi pjesme gotovo kao, oprosti mi Svevišnji, kao Lou Reed, mješavinom govora i pjevanja. Svoj pjevačko-recitatorski stil je Jovanotti obogaćivao svime što se nalazilo u ‘mainstreamu’ od hard rocka, do balada preko plesnih latino stilizacija i uglavnom je uspijevao dotične stilove prilagoditi sebi, a i publici.“Backup” je dvosveščana kolekcija samoobjašnjavajućeg naziva: riječ je kompilaciji većine značajnih pjesama na jednom mjestu, uglavnom kronološki poredanih, s nekoliko novih brojeva.Tu su i hitovi, a od hitova je imao svašta: od infantilne brojalice “Gimme Five” preko poluuspjelog cross-overa “La mio moto” i šarmantnih (koji uspješno odolijevaju zubu vremena) “Ragazzo fortunato” i “Serenatta rap” do najmodernijih, elektroničkom muzikom oplahnutim recentnih pjesama.

Tajna Jovanottijeva uspjeha je u nijansiranju. Njegov najjači adut je i njegova slabost: ako uspije iz svog glasa izvući da zvuči opušteno i evokativno te ako stvori kod slušatelja želju za plažom, suncem i popodnevnim odmorom – bingo. U suprotnom, Jovanotti će ostavljati dojam da se ponavlja.

Što se tiče same kompilacije, nju najbolje opisuje riječ šarenilo. Ima tu pogodaka, promašaja, nedorečenosti, i uslijed toga se dva diska doimaju glomaznim obrokom koji će kod slušatelja iziskivati natprosječno veliku količinu strpljenja i da su se svi uistinu vrijedni trenuci mogli staviti na jedan disk. U prodaji su još izdanja na 4 te na 7 kompaktnih diskova (plus 2 DVD-a), što će reći da je Jovanottiju u obilježavanju srebrnog pira svoje karijere ipak bila važnija kvantiteta nego kvaliteta.