Vega i dalje ponosna i slobodna

Nakon što joj je debi ploča “Iz sjene dubina” (2004.) priskrbjela solidan uspjeh, kojeg je popratna turneja dodatno podebljala, splitska Vega kao da je prije dvije godine nestala sa scene. U javnost, barem onu privrženiju metalu, dolazile su tek škrte, neprovjerene informacije, koje su se kretale u rasponu od raspada benda, pa do snimanja pjesama za novi album.

Točno je bilo to da je u bendu ostao samo pjevač Dražen, koji je nakon razlaza s ostalim momcima odlučio nastaviti dalje, tražeći nove snage koje ću mu pomoći u nastavku sage o Vegi. Sve se to događalo nekako u zatišju, a onda se lani ozbiljno pročulo da se postava stabilizirala i da priprema novi, drugi studijski album.

Uz Dražena, njega su ljeti 2006. godine u splitskom studiju Bronhi snimali gitaristi Jeff i Luka, basista Hrvoje i bubnjar Nikola. Album je snimljen do rujna, a do prosinca i izmiksan, što je sve, zajedno s produkcijom, radio Domagoj Kliškinić. I sve to u kompletu jako dobro posložio.

Slijede pregovori s izdavačima i točno tri godine nakon debija, njegov se follow up pojavljuje ‘vani’. I to onako kako se i stvarao, bez previše medijske pompe, na što se može gledati dvostrano – kao dobro, ali i loše.

Dobro je to što je ekipa nakon velikih unutar bendovskih previranja imala potreban mir da ga završi, a loše što je izostala snažnija promocija, nikako ne nebitna stvar. Pogotovo ne u današnje vrijeme i ne kod nas. No, ono što je daleko najvažnije i što će ga najbolje promovirati, činjenica je da je Vega snimila dosta bolji, izraženiji, utjecajniji, snažniji album nego što je to bio prvi.

U prvom se to redu odnosi na vokalne dionice, koje su ovdje puno čvršće, metalnije, izrađenije, gitaristički je rad također značajniji, daleko je viša razina atmosfere, a i strukturalnost svih naslova puno je univerzalnija.

Također, “S trnom u srcu” je album više orijentiran na heavy, a manje na power metal, dakle, obrnuto nego je to bio slučaj s “Iz sjene dubina”, a nije nebitno spomenuti da je dosta zamjetniji i epski ugođaj. No, da ne bude zabuna, ne radi se o nikakvom senzacionalnom, nikada ili rijetko čujnom materijalu, ali, da je sasvim dobar i da zadovoljava određene kriterije, to je i više nego sigurno.

A da je ovo ipak više heavy album, kako je ranije istaknuto, na to upućuju već prve dvije pjesme “Dišem slobodno” i “Heavy metal religija“, s dosta catchyja i brzih solaža, također jednim od simbola ovog albuma. Uz to, “Heavy metal religiju” svojim su ‘ojkanjem’ dodatno ukrasili Civa, Radnić, Tramontana, Branko i Krolo, te joj udahnuli i malo veću dozu dramaturško – borbenog ugođaja.

Još jači dokaz da se na ovom albumu doista nešto više ‘događa’, i to u kontinuitetu, dokazuje pjesma “Osvit sutona“, koja u izmjeni baladnog, srednjeg i brzog tempa ima i finih back vokalnih suradnji (Sonja Runje), dok je “Udvoje protiv svijeta” žešća balada, koja u svoju visoku melodičnost i razornu snagu ima influentirane i blaže, akustične dijelove.

Karakternu raznovrsnost albuma dokazuje i kaotičan, osam minutni “Ugriz prkosa“, s brojnim, kontinuiranim brzinskim izmjenama, ali i prekrasna ljubavna balada “Da sam suza“, koja nježnim pjevanjem, akustičnim gitara i blagim, osjećajnim pianom (Leo Škaro) naprosto tjera na traženje usamljenog, mirnog i po mogućnosti tihog mjesta za dvoje.

Spomenimo još i stvar “Kazna“, epsku trilogiju s iznenađujuće dobrim orkestralnim aranžmanima, u kojoj su dva dijela (1. i 3.) instrumentalna, a “Molimo za raj“, još je jedna hevijanerska pržiona.

“Svijest na dar” visoki je atmosferski ‘intro’ s orkestralijama, koji kombinira muški naratorski, te ženske (opet Sonja) operne pjevačke dijelove, dok su u “Pošast” orkestralne aranžmane preuzeli gitaristički, s istim udjelom ‘pričljivog’ dijela.

Da materijal bude u potpunosti kompletiran, pobrinula se i spomenuta, utjecajna atmosfera, koja u kontinuitetu izmjenjuje pozitivnija i negativnija ‘raspoloženja’ i to u gotovo jednakom omjeru kako u vokalnim, tako i u instrumentalnim dijelovima.

Osjećaj slobode, odanost metalu, ostvarivanje snova, prkos, nostalgija, ljubav, želja za bijegom iz sveopćeg kaosa u kojem živimo, tek su neke od tema kojima se bave dosta objektivno pisani tekstovi.

I iz tog mi se razloga, kao i onih ranije iznesenih, čini da je Vega opet odradila vrlo dobar posao, samim tim što su uspjeli napraviti drugi album bolji od prvog. To je i razlog što mislim da bi trebali privući neke nove fanove, a istovremeno, stare ni u kom slučaju ne izgubiti.