Vedri blues

Novi album Tomislava Golubana inspiriran je njegovim pokojnim djedom Jožekom, koji je često znao zapjevati stare zagorske popevke. Goluban je stoga u njegovu čast obradio neke od najpoznatijih zagorskih napjeva poput “Lepe ti je Zagorje zelene”, “Meknite se vse gore”, “Jedna pura, dva pandura” i “Dobro mi došel prijatelj”. Njima je pridružio nekoliko autorskih stvari u istom duhu.

A to je ležeran, hedonistički zagorski duh kojim je svoj blues obojio u boju vedrog plavog neba. Ovoga puta na albumu ima podršku punog benda. Uz Golubanovu usnu harmoniku tu su Jurica Vugrek (klavir) Aleksandar Vešić (bas) i Igor Vugrek (bubanj), te puhačka sekcija koju predvodi Robert Polgar. Fini gitarski vez albumu je dao čest hrvatski gost iz Italije Mike Sponza, dok je vokalne zadaće Goluban podijelio s damama Tamarom Obrovac, Zdenkom Kovačiček, Lelom Kaplowitz, Singrlicama, Hanom Hegedušić, Ksenijom Erker i Bojanom Klepač.

Moji favoriti na albumu su “Oči moje očice” zbog vokalne uvjerljivosti Zdenke Kovačiček koja s lakoćom pogađa patos (npr.) Ette James, te instrumental “Rano v jutro” i zaključna “Kusica blues” zbog zanimljive instrumentalne međuigre koju predvode Sponza na akustičnoj i slide gitari, te Goluban sa svojom usnom harmonikom.

“Jedna pura, dva pandura” počinje energičnim, pumpajućim kontrabasom – osobno bih volio da je taj kontrabas cijelu pjesmu poveo u maničnom smjeru, no to jednostavno nije Golubanov stil. U pjesmi nećete naći mračnu, zlokobnu nit koju ona ima kad je pjevaju u filmu “Breza”, već pjesma ubrzo postane pitoma i razigrana.

Tomislav Goluban blues vidi kao vedru, lepršavu glazbu za razbijanje briga, što je također jedan od potpuno legitimnih pogleda na taj žanr.