Već danas su moćni, bučni i vrlo zarazni

Kraj programa su skrenuli pažnju na sebe istoimenim prvijencem, a danas s novim izdanjem djeluju još moćnije, spremni poharati radijski eter i postati jedan od bitnijih faktora na sceni.

Oni sviraju klasičan pop punk kojeg nose melodije i vokalistica koja žari i pali. Od vanjskih utjecaja, djelomično bi ih mogli usporediti s Paramore, dok kod domaćih bendova najlogičnije su usporedbe s Kinoklubom. Kad bih morao izabrati između ta tri benda, izabrao bih Kraj programa.Razlog tome leži u njihovoj višeslojnosti u kojoj znaju vrlo zarazno obogatiti svoje skladbe melodijama koje vrlo lako ulaze u uho. Vidi se da im je radiofoničnost prva na pameti, ali pri tome nisu zanemarili i druge bitne faktore, pa album i njegove pjesme često sjedaju na prvu.“Budi netko” je jedna od takvih stvari koju bi mlađarija mogla zavoljeti na prvu. Zanimljiv gitarski uvod u pjesmu vrlo brzo prerasta u moćnu mašineriju koja razvaljuje u refrenskom dijelu. Takvih pjesama je dosta što dokazuje da je bend u ovih dvije i pol godine sazrio i napredovao.

Kad znamo koliko mogu u bržim i energičnijim pjesmama, jasno postavljamo pitanje kako se snalaze u nešto laganijim pjesmama. Pjesme poput “Leptir” i “Boja mojih riječi” pokazuju da se i u brzini-dvije niže sasvim solidno snalaze, a tad još više dolazi do izražaja vokal Đine.

Novi album “Ovdje pripadam” bi bio klasični zgoditak da bend još malo proradi na refrenima koji često znaju biti ključan faktor u uspjehu. Ovdje su dobri, ali nisu pamtljivi osim u nekoliko momenata što bi bio gotovo jedini minus u njihovom iskoraku ka našem mainstreamu.

Nadam se da će to već sljedećom zgodom preskočiti i krenuti još sigurnijim koracima prema naprijed jer se u odnosu na prvijenac osjeća znatan napredak, pa bi bilo i logično da tako i nastave, iako su već danas moćni, bučni i vrlo zarazni.