Uspješno spajanje roženica i električne gitare

Volim muziku koju mogu slušati na pola uha a opet je dovoljno dobro čuti da bih uživala u njoj. A volim i kad mi glazba skrene pozornost od onoga što radim i natjera me da vratim pjesmu na početak i posvetim joj punu pozornost. Franko Krajcar, istarski glazbenik, sa svojim prvim albumom uspio je sve navedeno.

Album “Pensieri” (tal. misli, razmišljanja, uspomene) je etno-world music uradak, spoj elektronike i ambijenta. Autor predstavlja deset kantautorskih pjesama, dvije obrade tradicionalnih istarskih pjesama i jedan instrumental.

Krajcar je glazbeno obrazovani multiinstrumentalist, svira više od 30 instrumenata pa je veći dio pjesama odsvirao sam. Do sada je uglavnom reproducirao tuđu glazbu i surađivao s raznim glazbenicima uglavnom etno i duhovne scene. Neko vrijeme bio je pridruženi član Livio Morosin Banda.

Producent albuma je Denis Budim dok je gitarist Mauro Giorgi aranžer većine pjesama i gost albuma, Kristina Jurman-Ferlin je ugodno vokalno pojačanje a autorov otac Zlatko Krajcar- Minji pjeva u dvije obrade tradicionalnih pjesama.

Posebna gošća Jadranka Stojaković je poznata sarajevska kantautorica koja danas živi i radi u Japanu. Gostujući glazbenici u instrumentalu “Pensieri” i u dvije obrade (“Pošla Janja u šumu” i “Jedno jutro prije zore”) su Kristijan Terzić, Luka Veselinović i Marko Matošević.

Album je sjetna etno ambijetalna priča autora koji želi da njegov ‘mali album’ nađe svoje mjesto na hrvatskoj glazbenoj sceni. Album uopće nije malen, a s obzirom na svoju kvalitetu, mogao bi i mnogo dalje od granica domaće glazbene scene.

Već u naslovnoj pjesmi “Pensieri” Krajcar nam daje do znanja da je izuzetno dobro glazbeno potkovan. Spoj sjetnih zvukova digeridooa, roženica i violine vraća nas u Istru kakva je nekad bila, što je autoru bila i namjera, za pjesmu je snimljen spot koji prikazuje zapuštena istarska sela i dočarava kugom opustošenu zemlju.

Da roženica (sopele) ima glavnu instrumentalnu ulogu na albumu pokazuje nam pjesma “Melankonija” (s N a bez L, tako se kaže u Istri). Jadranka Stojaković pjesmu je čula u Zagrebu i nije otprije znala za Franka Krajcara, ali joj se svidjela i pristala je sudjelovati na albumu. Ovdje nam Krajcar pokazuje da osim što svira ‘mali milijun’ instrumenata, zna i pjevati, i to vrlo dobro, iako ima tipičnu rockersku boju glasa i kao da stalno čekam kad će zavrištati.

U obradi tradicionalnih istarskih napjeva “Pošla Janja u šumu” i “Jedno jutro prije zore” glavnu ulogu ima Krajcarov otac Zlatko ili Minji. Ako je i ‘upao’ na album putevima nepotizma, neka je, jer je njegov glas, iako najprikladniji za ojkanje gange i rere samo je još više pridonio raznovrsnosti albuma. Glazbena podloga tipična za world music na neki čudni način se uklopila u ove stare napjeve.

Pjesma “Rodna gruda” je rockerska verzija etna. Neka i ‘trajnaninenaj’ ritmovi napokon osjete zvuk električne gitare. Tekst je očekivano napisan na istarskom dijalektu, a Krajcar nam nije ponudio prijevod pa se moram usredotočiti samo na instrumentalni dio. Koji je jako dojmljiv.

U pjesmi “Tanac” Mauro Giorgi rastura na gitari, bilo akustičnoj ili električnoj. Ako vas nekim slučajem živciraju etno i ambijenta, na ovu stvar si nećete moći pomoći i noga će vam sama od sebe tapkati ritam. Provjereno kod iskonskih rockera.

Posebna pohvala cijelom albumu su instrumentalni dijelovi. Ne štedi se na broju glazbala, pjesme su jedna posebnija od druge, a opet sve skupa ima prepoznatljiv pečat. To kod mnogih ‘kopija kopije’ izvođača nije slučaj. Krajcar je debitant kojeg vrijedi upamtiti i imati u kolekciji. A nedavna suradnja sa Žanamari Lalić je pretpostavljam bila samo izlet u komercijalne vode…