Uspješna kombinacija za budućnost

Disbelief su njemački predstavnici sve popularnijeg i uspješnijeg pravca metala, kombinacije death metala s elemetima thrasha, hardcorea i nu metala, jednostavno nazvanog deathcore.Ovaj četverac pojavio se na sceni prije 8 godina albumom “Disbelief”, a ove godine su izdali svoj šesti nosač zvuka zanimljivog imena “66sick.

To je bend koji već dugo svira u svom karakterističnom stilu, iako su u početku bili nešto više priklonjeni sviranju tradiocionaljnijeg death metala, ne bih rekao da su novi u ovoj trendovskoj vrsti metala. Lagane promjene počele su se osjećati kod albuma “Worst Enemy” kod kojeg možemo primjetiti više melodioznosti u njihovoj glazbi. Tako se s vremenom pojavljuju thrash riffovi i utjecaji drugih stilova.

Ovaj album se glazbeno ne razlikuje mnogo od njihovog prošlog uradka “Spreading The Rage” i prikazuje Disbelief kao vrlo emocionalni deathcore bend. Upravo to je ono što se vjerojatno neće svidjeti ljubiteljima pravog i žešćeg death metala. No,za one koji vole komercijalnije smjerove metala i kojima ne smeta kombiniranje stilova ovaj album bit će pravi pogodak i preporučam ga kao ‘must have’.

Najbitniji elementi koji krase ovaj album su doduše prilično jednostavni, ali efektni gitarski riffovi koji se stalno mijenjaju iz brzih u spore melodične dionice. Pjevanje je također tako ukomponirano i mijenja se od growla do čistog vokala. Prvi dio albuma je nešto žešći i energičniji. Nakon kratkog introa slijedi bombastična i brza stvar “Sick“, a u istom tempu nastavljaju se “For God” i “Crawl“. Poprlično me zbunila pjesma “Continue From This Point” čiji uvodni dio neodoljivo potsjeća na Deftonese. Da ne znam o čemu se radi kladio bi se 100% na njih. Odmičući prema kraju albuma, priča se mijenja i sve postaje nekako ozbiljnije.

Posljednji dio albuma – zadnje tri pjesme (“Edges”, “To Atone For All” i njen uvod “Mental Signpost”) pokazuju pravi potencijal ovoga benda. Tempo je sporiji, pjesme su u doom stilu i podsjećaju na neke Anathamine uratke. One zvuče odlično i time su dečki iz Disbeliefa uspjeli učiniti ostatak albuma jadnim u usporedbi, no istovremeno i dali nagovještaj uspješne budućnosti.

“66sick” je interesantan album i iako ne nudi mnogo inovativnosti i originalnosti vjerujem da će ovom bendu uvelike proširiti horizonte i prikupiti nove fanove. On jednostavno ima ‘ono nešto’ što me natjeralo da mu dam tako visoku ocjenu i nadam se da će barem netko podijeliti sa mnom isto mišljenje.