Uspješan prvijenac

“Long Distance” debitantski je album vrsnog riječkog glazbenika Henryja Radanovića, temeljen na autorovim osobnim i glazbenim iskustvima, nastao za vrijeme njegovih mnogobrojnih putovanja, koncerata i nastupa, te kao rezultat dugogodišnje studijske suradnje s eminentnim hrvatskim izvođačima kao što su Oliver, Massimo, Songkillers, Matija Dedić, pa čak i Severina…

Prvenstveno kontrabasist i bas gitarist, no i sjajan multi-instrumentalist – Henry Radanović rođen je 1966., stalni je član sastava Quartet Sensitive i Elvis Stanić Group (dakle i vlasnik nekoliko Porina), šest puta osvajao je nagradu Status Hrvatske Glazbene Unije za najistaknutijeg instrumentalistu (bas gitara) u jazz i pop-rock glazbi, a istovremeno je i standardni, usudio bih se reći, u većini slučajeva nezamjenjivi studijski glazbenik i član orkestara na Porinu, Zadarfestu, Radijskom festivalu i drugim glazbenim priredbama.

Nakon dvadeset godina duge karijere (stoga i naslov “Long Distance”), Radanović nam donosi album s devet kompozicija – sedam autorskih i dvije obrade (“Norwegian Wood” The Beatlesa i “So Danco Samba” A. C. Jobima) – njegovo osobno viđenje jazza nastalo kao potreba izbacivanja skladbi iz sebe.

No, za razliku od većine novih zvijezda na našem glazbenom nebu koje objavljuju prvi album samo kao vid brzog stjecanja zarade i još bržeg potonuća u zaborav, s Radanovićem priča je posve drukčija: Ne, on neće doživjeti procvat na našoj estradi, neće snimati spotove, njegove pjesme neće se vrtjeti u prime-time terminima bilo na radiju ili televiziji, no njegov je cilj dugoročan – ostavit će iza sebe kvalitetan uradak.

A uradak koji imamo prilike čuti, svakako je inspiriran autorskim veličinama poput (osim već spomenutog A. C. Jobima) Keitha Jarreta, Pata Methemyja i mnogih drugih, pružajući nam iskren i prirodan, gotovo dječački zaigran pristup svakoj skladbi, počevši od uvodne “Long Distance”, sve do zaključne “Close Of Day“. Posljednju skladbu odsvirao je na akustičnoj gitari, što je presedan sam po sebi, s obzirom da ju nikad ne rabi svirajući uživo (treba napomenuti kako su sve pjesme na albumu skladane upravo na ovom instrumentu).

Najlakše za opisati Radanovićev prvijenac bilo bi reći kako je nalik glazbenoj podlozi najave TV programa (bilo bi lijepo kad bi baš Radanović zamijenio već izlizanog Neila Schona na našoj nacionalnoj televiziji). Međutim, svako iduće slušanje otkrit će prave male bravure, prekrasne sitne ‘vezove’ gitarskih i klavirskih dionica (“Lins“), no jednako tako i melankolične, gotovo noir prizvuke saksofona (“Fair Wind“).

Radanović je uspješno izbjegao zamku u koju upadaju svi nekvalitetni autori s objavljivanjem prvog albuma, a to je nabacati na album sve i svašta, što treba i što ne treba, samo kako bi se slušateljstvu pokazalo ‘vidi što sve mogu’. Naprotiv, “Long Distance” kvalitetno je – prvenstveno zahvaljujući autorovom dugogodišnjem iskustvu i glazbenoj lucidnosti temeljenoj na ‘manje je više’ maksimi – zamišljen album, bez tehničko-glazbenog pretjerivanja i veličanja vlastitog ega, s lako slušljivim jazzom, odnosno autorovim riječima album nije jazz, već ‘nice music’.

Vrhunac albuma svakako je osam minuta duga “Kalmota“, za koju se može reći kako predstavlja sažetak cjelokupnog albuma, sa svojom nenametljivom razvijajućom temom s ‘lijenom’ bas dionicom u maniri Lou Reedove “Walk On The Wild Side” i laid-back gitarom, nadopunjena sjajnim klavirskim improvizacijama.

Naravno, potrebno je spomenuti impozantnu ekipu gostiju koja je aktivno sudjelovala na albumu: osim nezaobilaznog Matije Dedića (odsvirao je čak pet skladbi), svoj glazbeni obol dali su i veliki hrvatski gitaristi: Elvis Stanić, Darko Jurković i Ante Gelo, te Radanovićeve kolege iz matičnih sastava (primjerice Tonči Grubišić iz Quarteta Sensitive za bubnjevima).

Srećom po Radanovića, jazz je, premda godinama podcjenjivan i marginaliziran, u posljednje vrijeme vrsta glazbe koja je ‘in’, gotovo komercijalan, a sama njegova priroda dopušta mu posjedovanje mnogo podžanrova, kao i miješanje s drugim glazbenim izričajima (počevši od, primjerice, etna), stoga treba se nadati da će ovaj kvalitetan uradak ipak uspjeti pronaći put do šireg slušateljstva.