Uspješan povratak klasičnom zvuku

    2316

    Evergrey

    Torn

    Datum izdanja: 19.09.2008.

    Izdavač: SPV / Trolik

    Žanr: Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Broken Wings
    2. Soaked
    3. Fear
    4. When Kingdoms Fall
    5. In Confidence
    6. Fail
    7. Numb
    8. Torn
    9. Nothing Is Erased
    10. Still Walk Alone
    11. These Scars

    Dvije su godine prošle otkako su Šveđani Evergrey, zasigurno jedan od najpopularnijih progresivnih metal bendova današnjice, objavili album “Monday Morning Apocalypse“.

    I dok je taj album često bio ‘optuživan’ za nedostatak karakterističnih progresivnih elemenata, što je, uz produkciju ljudi koji su prije surađivali s Bon Joviem i Def Leppardom, dovelo do komercijalnijeg, mainstream zvuka, “Torn” se u potpunosti može usporediti s najboljim izdanjima benda, sada već neupitno klasicima “Recreation Day” (2003.) i “The Inner Circle” (2004.).

    Tijekom ove dvije godine dogodile su se dvije stvari koje su se, bez ikakve sumnje, odrazile na rad benda. Prva od njih potpisivanje je ugovora s novom diskografskom kućom, SPV Records, a druga, koja se na novom albumu pokazala kao idealna komponenta ponovno prigrljenog starog Evergrey zvuka, jest dolazak novog basiste.

    Zahvaljujući Jariu Kainulainenu, koji će mnogima biti poznat kao nekadašnji član Stratovariusa, gotovo svaka od 11 pjesama, koliko ih novi album sadrži, obilježena je snažnim zvukom basa.

    Muziku podržava

    Upravo je taj, teži, prizvuk ono što je kronično nedostajalo prošlome albumu, jer on je oduvijek bio najbolji mogući način za unošenje nešto mračnije, ‘košmarne’ atmosfere, karakteristične za kompleksan zvuk ovoga benda, koji je time od samih početaka svoje karijere nadilazio granice progressive metala.

    Najbolji primjer za to je refren naslovne pjesme “Torn”, koja se mogla premijerno čuti tijekom odličnog nastupa Evergreya na ovogodišnjem Metal Campu, a koja se uz to može pohvaliti i odličnim gitarističkim solom, baš kao i pjesma “In Confidence“. Njoj je donekle slična i “Fear“, na čiji se ‘uznemirujući’ bubnjarsko-basistički intro preciznim prijelazima nadovezuju neki od ponajboljih trenutaka na albumu.

    Uvijek odličan Tom S. Englund, refren ove pjesme otpjevao je izrazito emotivno, ‘iz dubine duše’, stvorivši tako dojam kako je glazba Evergreya ekspresija svih unutarnjih nemira – čiste boli.

    To se jednakim intenzitetom osjeti i u briljantnoj “Nothing Is Erased“, koja se može usporediti s najvećim dometima u karijeri ovoga benda, u koje se, primjerice, može ubrojiti “A Touch of Blessing” s albuma “The Inner Circle”.

    Nasuprot takvim, mračnijim trenucima koji dominiraju albumom, nalaze se naslovi poput uvodne “Broken Wings“, pjesme čiji se lako pamtljivi refren nameće kao suprotnost tipičnom kompleksnom aranžmanu. Upravo su takvi refreni svojstveni za ovaj album te upravo oni predstavljaju još jedan od njegovih velikih aduta.

    Završetak albuma jednako je zanimljiv, ako ne i bolji od njegova početka. Pjesma “These Scars“, koja je s trajanjem od gotovo šest minuta najduža na albumu, odlikuje se upravo virtuoznim spojem nešto teže atmosfere i melodičnosti kakvom odiše i prva pjesma. Dodatni plus zarađuje i zbog ženskog soprana koji je, iako na samo pola minute, savršeno zamijenio širok raspon Englundovih glasovnih sposobnosti.

    Kako preostale pjesme, unatoč tome što nemaju toliko blistavih trenutaka kao navedene, ne bi previše zaostajale, pobrinula se produkcija, koja je, kao i uvijek, besprijekorna. Za nju je, osim pjevača Englunda, zaslužan i bubnjar Jonas Ekdahl.

    Kada su u pitanju tekstovi na albumu, Evergrey je uvijek bio poznat kao bend koji radi složene konceptualne albume, no na novom su izdanju, sedmom po redu, učinili mali iskorak.

    Prema riječima samog Englunda, album nije priča za sebe, već je s tekstualne, a ja bih dodala – uvelike i s instrumentalne strane, spoj ranijih albuma “In Search of Truth” i već spomenutog “Recreation Day”. Upravo je to najbolji mogući opis ovog albuma, te ujedno i više nego dobar razlog za njegovo preslušavanje.

    “Torn” je jedan od onih albuma koji svakim ponovnim slušanjem otkrivaju nove detalje i postaju sve bolji. Usto, riječ je o albumu na kojem je Englundov vokal dostigao svoj vrhunac i o kojem će se pričati i za nekoliko godina. Ukratko, riječ je o jednom od najboljih ostvarenja Evergreya.

    Muziku podržava