Iron Maiden
Maiden England '88
Datum izdanja: 25.03.2013.
Izdavač: EMI Records
Žanr: Heavy Metal
Naša ocjena:
Popis pjesama:
Još jedno u nizu mitskih izdanja Iron Maidena završilo je na djelomičnoj reciklaži i u novom formatu prezentirano tržištu skoro pa četvrt stoljeća kasnije.
“Maiden England ’88“, naime, obuhvaća treći dio povijesti Iron Maidena, razdoblje od 1986. do 1988. godine, a glavni dio priče koncerti su održani 27. i 28. studenog 1988. u dvorani NEC u Birminghamu tijekom “Seventh Son of a Seventh Son World Tour”, poznate i kao “7th Tour of a 7th Tour”. Tijekom tog toura održano je 98 koncerata i od strane mnogih fanova svrstan je na vrh bendovih putešestvija.
“Maiden England ’88” je, nakon “Early Days” (2004.) i “Live After Death” (2008.), treće izdanje iz serijala koje se bavi dijelom povijesti najvećeg živućeg metal benda na planeti. Perioda u kojem je Iron Maiden pred nadirućom Metallicom potvrdio da je – najveći. Ovaj put sve započinje tamo gdje je stalo s prošlim izdanjem, odnosno događanjima koja su se odvijala tijekom druge polovice osamdesetih, a kako je rečeno u uvodu, glavni dio je koncert održan u Birminghamu, ‘ukrcan’ na prvi DVD.
Osim pjesama koje su postale neizostavni dijelovi kasnijih set-lista, poput “The Tooper”, “Run To The Hills”, “The Number Of The Beast” ili “Hallowed Be Thy Name”, užitak je slušati perfekciju izvedbi “Moonchild”, “The Evil That Men Do”, “Infinite Dreams”, a da ne spominjemo “Seventh Son Of A Seventh Son”. S poboljšanim soundom i slikom (Kevin Shirley), doživljaj je potpuniji i zorno pokazuje kako je Iron Maiden i tada bio daleko ispred svog vremena.
Osim briljantnog koncerta na prvom disku, edicija na drugom nudi već tradicionalni dokumentarac “The History of Iron Maiden Part 3 – 1986-1988“, u kojem su glavni glumci članovi Iron Maidena, te njihov menadžer Rod Smallwood. Trajanje filma je samo 40 minuta, što je mala zamjerka, jer je premalo toga obuhvatio, iako, i u tom su vremenu obrađene mnoge interesantne stvari koje su se tada događale, poput snimanja albuma “Somewhere In Time” (1986.) i “Seventh Son Of A Seventh Son” (1988.), te popratnih im turneja.
Zanimljivo je slušati razmišljanja benda nakon iscrpnog “World Slavery Toura”, kako žele snimiti nešto drugačiji album od prethodnih, što im je naposljetku i uspjelo sa “Somewhere in Time”. Spomenuta su i mnoga druženja s poznatim imenima, poput Tom Jonesa, suradnja s engleskim glumcem Grahamom Chapmanom, najpoznatijim kao jednim od članova čuvene humorističke trupe Monty Python, kojemu je gostovanje u spotu “Can I Play With Madness” bila jedna od posljednjih uloga u životu. Zanimljivo je prisjetiti se nastupa na tadašnjem Monsters Of Rock festivalu u Castle Doningtonu, na kojem je Iron Maiden u ulozi headlinera nastupio pred 107 tisuća fanova, što je do današnjih dana rekord posjećenosti i dokaz i potvrda nekoliko puta iznesene teze o najvećem od najvećih.
Uz Iron Maiden tada su nastupali David Lee Roth, Kiss, Guns N’ Roses, Helloween, Megadeth, Anthrax, Great White i Threat, a zanimljivo je kako ovaj dio povijesti završava rečenicom Adriana Smitha da se više nije osjećao dobro u bendu, što je rezultiralo njegovim skorašnjim odlaskom. Sljedeće poglavlje još je jedan dokumentarac, odnosno svojevrsno reizdanje “12 Wasted Years”, objavljenog 1987. na VHS-u, a bavi se poviješću prvih dvanaest godina benda. Pored članova benda, u ovom poglavlju pričaju i ljudi iza scene, osnivači fan kluba, te pjevač s prva dva albuma Paul Di’Anno.
U ovih poučnih i zanimljivih devedeset minuta nalaze se kombinacije intervjua, snimki s nastupa, zakulisni videospotovi “Stranger in a Strange Land”, “Charlotte the Harlot”, “Running Free”, “Women in Uniform”, “Murders In The Rue Morgue”, “Children of the Damned”, “The Number of the Beast”, “Total Eclipse”, “Iron Maiden”, “Sanctuary”, “The Prisoner”, “22 Acacia Avenue”, “Wasted Years”, “The Trooper”, brojne fotografije i slično.
Posljednji dio drugog DVD-a rezerviran je za promo spotove iz druge polovice osamdesetih; “Wasted Years”, “Stranger in A Strange Land”, “Can I Play with Madness”, “The Evil That Men Do” i “The Clairvoyant”. Sve u svemu, moglo se ovdje ponuditi i nešto više i šteta je što nije, recimo, spomenut koncert s Monsters Of Rock festivala, kao što je na “Live After Death” umetnut nastup s Rock In Rio (1985.). A moglo se naći mjesta za barem pokoji koncerti snimak sa “Somewhere On Tour”, koji je također krasila besprijekorna scenografija i zaista je šteta da to nije zabilježeno ni na jednom službenom izdanju. Ovo je bila dobro prigoda da se to ispravi.
Iako su Iron Maiden izdali tonu live albuma i DVD-a tijekom godina, “Maiden England” definitivno je još jedan vrhunski koncert koji zaslužuje reizdanje, a kada su tu još i dodaci, jasno je da ga u odnosu na original diže razinu više. I vraća zagubljena, ali nikada izgubljena vremena.