Upravo onako kako očekujete da zvuči

Ime novog albuma ‘Kauboja iz Belfasta’, prilično eksplicitno otkriva o čemu je tu riječ.

“Duets: Re-Working the Catalogue” je dakle album na kojem je Van Morrison obradio svoje već objavljene pjesme, u duetu s drugim izvođačima.U svakoj od šesnaest pjesama na albumu Van ima drugog partnera. Raspon gostiju koje je Van sam odabrao, se kreće od pokojne soul legende Bobbya Womacka, kojem je to bila jedna od posljednjih snimki, gospel kraljice Mavis Staples, jazzera Georgea Bensona, do Vanove kćeri Shane i rock veterana sklonih suradnjama, Stevea Winwooda i Marka Knopflera.Odabrane pjesme su iz skoro svih faza Vanove karijere, od početka ’70-ih do posljednjih studijskih albuma. Najstarijeg je datuma tako “If I Needed Someone” s albuma “His Band and the Street Choir” iz 1970. (znači nema ničega iz perioda s “Them”, ni s kultnih “Astral Weeks”), u čijoj se obradi Vanu sasvim primjereno pridružila Mavis Staples, a najnovijeg “Born to Sing”, s Vanovog zadnjeg studijskog albuma iz 2012., “Born to Sing: No Plan B”, koja je otpjevana u duetu s starješinom britanske soul-blues scene, Chrisom Farloweom.

Selekcija uključuje neke pjesme koje se redovno nalaze na retrospektivama Morrisonova rada, no generalno je pravilo bilo da se izbjegavaju najopćenitija mjesta i umjesto toga dublje zagrebe u njegov katalog.

Premda je dio pjesama na ovom albumu uistinu dobio novo čitanje ili dimenziju više u odnosu na izvorni predložak – Joss Stone je dodala ženstvenu nježnost u “Wild Honey“, atmosferična “Streets of Arklow” s Mickom Hucknallom je sporogoreći vrhunac albuma, jazzy “Whatever Happened to P.J. Proby” u kojoj gostuje sam subjekt iz naslova pjesme je više od duhovite dosjetke, “Irish Heartbeat” s Knopflerom je postala više folk, a manje new-age, a “How Can A Poor Boy” je Taj Mahal pretvorio u prvorazredni blues nebrušenih rubova – “Duets” ipak u velikoj mjeri zvuči upravo onako kako očekujete da zvuči.

Odnosno, zvukom je srodan recentnijim Morrisonovim albumima. Riječ je o blue-eyed soulu s jazz i blues začinima, raskošno orkestriranih aranžmana uz obilato korištenje puhača i gudača i s Vanovim snažnim elastičnim glasom u prvom planu. Gosti su dodali malo svojih začina, no Morrison je vodio glavnu riječ te je album napravljen u ujednačenom, njegovom stilu.

Stoga, ako ste uživali u novijim albumima Vana Morrisona, album “Duets” će vam u svojih 76 minuta pružiti pravu poslasticu. Ako ste se pak nadali nekom velikom zaokretu u novom smjeru i radikalnoj rekonstrukciji njegovih pjesama, bolje smanjite očekivanja.