Unlikely Saints: Dobra energija i kvaliteta prvijenca

    244

    Unlikely Saints

    Unlikely Saints

    Datum izdanja: 22.06.2017.

    Izdavač: Self-released

    Žanr: Country

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Angel of the Interstate
    2. Highway to Highway
    3. I’m Not the One
    4. Take Another Look
    5. Grace
    6. Shackles and Chains
    7. Beat the Drum
    8. Try
    9. So Far Gone

    Jedan od zanimljivijih albuma ove godine izdali su Unlikely Saints, i to svoj eponimni prvijenac. Bend čine Jay “Big Pappa” Fleming (vokal), Danny Norton (bas), Andy Johnson (bubnjevi), Hudson Hamilton (klavijature) i Richard Paris (gitara). Svoj stil i zvuk opisuju kao američku roots glazbu s mnogo različitih utjecaja. Od imena koje su naveli kao bitna između ostalih su Charlie Parker, Janis Joplin, Bonnie Raitt, Travis Tritt i Vince Gill. Osim što je roots glazba, Unlikely Saints sviraju južnjački rock, country, blues i apalački folk. Kako stoji u opisu benda, kao da “ZZ Top susreće Haggarda”.

    Sve je to pomiješano u jedan jako dobar album čija je kvaliteta vidljiva na prvu. Od prve numere primjetna je snažna energija koja traje do kraja albuma. Unlikely Saints bend su za dobro raspoloženje i uživanje. Jay Fleming ima pravi vokal za ovakvu glazbu i nemoguće je ne primijetiti njegovu snagu i iskrenu emociju. Sviranje je odrađeno na najvećoj mogućoj razini i bez mnogo komplikacija, dakle čisto i efektno. Gitara je u prvom planu i Unlikely Saints na većini stvari zvuče baš kao južnjački rock, no ipak ne previše sirovo i divlje. Zanimljivo je da postoji stanovita uglađenost pjesama, a i vokal nije toliko ekstreman, nego drži odmjerenost tijekom pjevanja.

    Muziku podržava

    Album otvara hit “Angel of Interstate” koji je najviše u country tonu, što je primjetno i u Flemingovom pjevanju. Upečatljivost ovoj numeri daju specifičan ritam klavijatura i gitara te melodičnost aranžmana. Sljedeća “Highway to Highway” već ubacuje u brži ritam i zvuči dosta žešće. Simbolika ceste i putovanja prisutna u žanrovima koje svira ovaj bend nije se mogla izbjeći, no oni su to izveli nepretenciozno. Treći hit albuma odmah je iza prva dva. “I’m Not the One” vuče na blues i spaja ležernost prve i energiju druge stvari s albuma.

    “Shackles and Chains” uvodi u svijet američkoga juga, dok je “Beat the Drum” povratak u veću brzinu pred kraj albuma, baš kad pomislite da ste sve čuli. Za kraj je ostavljena prekrasna balada “So Far Gone” tako da je na albumu pokriveno sve – od žešćih, do umjerenih i, na kraju, sasvim laganih stvari.

    Dobra energija koja isijava iz prvijenca Unlikely Saintsa osvaja na prvo slušanje. Jednostavnost i pitkost melodija, ugođaj nekih davnih vremena i vokal koji zvuči kao da ste ga već negdje čuli garancija su dobre prolaznosti ovoga izdanja. Iako su relativno nepoznat bend, to ne bi smio biti slučaj jer sviraju kao da imaju bar desetljeće karijere iza sebe.

    Muziku podržava