Unesrećeni se oporavio, ali tek hvata formu

Jedna od rijetkih iznenađujućih pojava u zadnjih nekoliko godina, vratili su se sa svojim novim albumom. Disco Ensemble je i nakon prošlog “First Aid Kit” dokazao da iz Finske ne dolaze samo Him i The Rasmus, pa su na novom albumu “Magic Recoveries” ponovili svoju verziju post-emo-punka i nastavili temu iz naslova albuma. Prvo je netko trebao prvu pomoć, a sada se čarobno oporavio.

Album je producirao Pelle Gunnerfeldt (Refused, The Hives) i nastavio njihovim provjerenim zvukom. Općenito se može reći da je stvar mrvicu usporena i smirena i da su imali jako težak zadatak nadmašiti prošli album. Nisu to uspjeli, složili su logično dobar album, a razočaranje nestaje čim se shvati da je prošli album bio gotovo klasik novostvorenog žanra (koji god on bio).

Glazbeno se još ističu zanimljive gitarističke dionice i ritmičnost kao na “Threat Letter Typewriter“, ali se sve češće i češće pojavljuju sporiji glasni i tužni dijelovi. U tom okruženju “Worst Night Out” i “Lightweight Giants” mogu nazvati power-baladama, a najrazigranijima i kaotičnijima “24/365” i “Poltergeist“.

Ono što će poznavateljima odmah zazvučati poznato je plesnost i energičnost jedne “Magic Recoveries” ili pak melodija na “Beacon“. A najbolji i najzanimljiviji trenuci bi mogli biti “Stun Gun” i “Headphones“.

Pjevanje je tu onakvo kakvo Disco Ensemble krasi od početaka, ali se mora priznati da se već očekuje mali napredak što se tiče riječi. U svakom slučaju, njihov oštri post-hardcore i široki ogromni refreni opet su nakrcani energijom i to je ono za što je Disco Ensemble našao dobar recept. Čak se mogu opisati i kombinacijom Refused i Arctic Monkeysa.

Kada jedan album onako iznenadi kao njihov prošli, onda samo rijetki i odabrani uspjevaju konstantno gurati granice. Disco Ensemble nisu razočarali, ali rasti vjerojatno više ne mogu. No, sada su tu, kakvi jesu da jesu, i s ovakvim albumom ispunit će neka očekivanja. I to je dovoljno za vrlo dobar album.