Umorni i ostarjeli, ali su gazde heavy metala

    2026

    Black Sabbath

    Live... Gathered In Their Masses

    dvd Live

    Datum izdanja: 26.11.2013.

    Izdavač: Vertigo / Universal Music

    Žanr: Heavy Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. War Pigs
    2. Into The Void
    3. Loner
    4. Snowblind
    5. Black Sabbath
    6. Behind The Wall Of Sleep
    7. N.I.B.
    8. Methademic
    9. Fairies Wear Boots
    10. Symptom Of The Universe
    11. Iron Man
    12. End Of The Beginning
    13. Children Of The Grave
    14. God Is Dead?
    15. Sabbath Bloody Sabbath (Intro) / Paranoid

    Kada je Black Sabbath krajem 2011. objavio povratak u originalnom, kasnije se ispostavilo u četvrtinski okrnjenom sastavu, osim velikog zanimanja za novi materijal, još je veće vladalo za nastupe uživo.

    Iako je bilo nekih sporadičnih nastupa, postava s Ozzyem Osbourneom kao frontmanom preko tri i pol desetljeća nije imala duži i ozbiljniji koncertni kontinuitet, pa je za sve skupa, i bend i fanove, turneja bila još jedan u nizu velikih izazova. No kad su nastupi krenuli, ispostavilo se da arhitekti metala, iako vidno ostarjeli, itekako puno toga još imaju za reći. Ostarjeli, ali još uvijek istinski umjetnici s neograničenim rokom trajanja.

    A da nastupi, koji su za cilj također imali i podsjetiti na stare klasike, ali i najaviti nove pjesme, te tako publiku pripremiti za izlazak i više nego dugoočekivanog albuma, ostanu vječno zabilježeni, ‘pobrinulo’ se izdanje “Live… Gathered In Their Masses“. Konkretnije nastup, još konkretnije dokumentarni zapis s koncerata u Melbourneu, održanih 29. travnja i 1. svibnja 2013., mjesec i nešto dana prije izlaska albuma “13“. Fini je ulaz u sam koncert, u kojem su kadrovi Melbournea, a posebno je zanimljiv onaj u kojem Ozzy bicikl vozi. No kada nakon sirene krenu prvi taktovi epskog naslova “War Pigs”, ono što se vidjelo ranije, kao da se i nije. Već na samom početku u oči upada neoboriva činjenica kako članovi benda izgledaju malo ograničeno, u smislu pokreta, jer veći dio koncerta vrlo malo mijenjanju početne pozicije. Dakako, sve to sukladno njihovoj dobi, ali zato i dalje sviraju ‘za prste polizati’.

    Ozzy više gega, manje trčkara, a još manje trči po pozornici, ali djeluje, ili bar pokušava biti ozbiljan, bez previše svojstvenog mu ludiranja, a i pjevanje mu je na pristojnoj razini. Pa i više. Sukladno svemu što je prošao, još i dobro. Uostalom, i sam je puno puta rekao da je čudno što je uopće živ. Kontakt s publikom često se svodi na neizostavni “I Can’t Hear You“, no zna je pozivati da se agilnije uključi u koncert, razmahivati se rukama, a nisu izostali niti uobičajeni mu ‘rituali’, tipa polijevanja vodom. Sebe, pa nakon toga publike.

    Muziku podržava

    Tony je i dalje besmrtni primarijus crne magije, s profesorskim riffovima, koji se znaju čuti, jako teško opisati, a još teže imitirati. Prisjetimo li se da je on vjerojatno prva osoba u glazbi koja je ‘išla’ s tako niskim gitarskim tonovima, nešto zaglađeniji i profiltrirani riffovi, a pogotovo, heavy produkciji ’80-ih sklone solodionice, možda su ovdje i malo zbunjujući. Malo, jer ima i onih koju su sumorni, tamni, teži i tvrđi od samih granitnih stijena.

    Post-produkcija, ali i modernija tehnologija, očito su uzele svoj dio, pa se svi tonovi čuju jasno i precizno, ali opet, ne u tolikoj mjeri da bi izgubili na autentičnosti, posebnosti i jedinstvenosti. Geezer možda djeluje malko odsutno ili čak smežurano, no suvereno napumpava ritmove, baš onako coolerski, tipično za njega i neke od najvećih basista ikada, poput Rogera Glovera ili John Paula Jonesa. Kakvih danas više nema.

    Slušajući i gledajući količinu energije unešenu u kompozicijske strukture pjesama, dojam je da bi Bill Ward jako teško u ritmu Tommya Clufetosa izdržao cijeli koncert, a Wakemanov udio u probijanju atmosfere više se osjeća, nego čuje, a još manje vidi.

    Cjelokupni zvuk je bogat, monumentalan, u najvećem mogućem dijelu originalan, ‘sabbathovski’, atmosfera dosta teška, rasvjeta diskretna, kutevi kamere prikladni, pokazuju sve što treba i uvijek u pravo vrijeme, a da je publika mogla biti štogod življa, mogla je. No to je nešto na što ne može nitko utjecati osim nje same, a opet, glazba Black Sabbatha i nema potencijal uz kojeg bi se trebalo (moglo i moralo) ‘razvaliti’ sve pred, pod i nad sobom.

    Očekivano, pjesmarica je ‘provrtjela’ prvih šest albuma s Ozzyem, u potpunosti ignorirajući “Technical Ecstasy” i “Never Say Die”, s kojima se, istina, bend nikada i nije osobito ponosio, te, na žalost, “Sabbath Bloody Sabbath”, čija je naslovna pjesma dobila tek mrvicu prostora u završnom dijelu. Ostali albumi dobili su od jedne, dvije, tri ili četiri pjesme, u čemu prednjače “Paranoid”, te aktualni “13“.

    Upravo uvrštavanje većeg broja novih pjesama najveći je pogodak ovog izdanja, dakako i koncerta, jer se tako najbolje mogla uočiti njihova kompatibilnost i provjeriti koliko su uopće u stanju stopiti se (i nositi) s najvećim hitčinama. U biti, koliko jedne s drugima mogu ići ruku ‘pod ruku’. A mogu. Itekako. Pogotovo se to odnosi na “End Of Beginning” i “God Is Dead?“, u kojima se mogu čuti neki najmračniji tonovi na koncertu, te turobna riffična autentičnost jednaka onoj u “War Pigs“, “Black Sabbath” ili “Children Of The Grave“. Također, kapaciteti pjesama “Loner” i “Methademic” su neupitni, kao i njihova usklađenost s “Iron Man” i “Paranoid” gotovo pa je nestvarna. Kao da su i one stare 40-ak godina.

    Generalno, “Live… Gathered In Their Masses” još je jedan u nizu pokazatelja tko je prvi zasjeo na heavy metal tron. I to nakon što je, sam, udarnički gradio put do njega. Black Sabbath je i tata i mama i deda i baba, i kum i kum(ic)a heavy metala. To se i u poznim godinama njegovih protagonista ne može ne vidjeti, ne čuti, ne osjetiti. I ne samo heavy metala.

    Mnogi bi se ‘kultni’ bendovi trebali zamisliti i preispitati nisu li oni samo u nekim drugim vremenima malo modificirali nešto što je Black Sabbath davno prije njih izmislio, pa su oni tek poradili na ‘toploj vodi’. Nešto što je zalog generacijama bio i bit će. Uvijek i zauvijek. Vječan i besmrtan.

    Muziku podržava