Umjetnost misli

Flauta i gitara. Beskrajno nježno. Slikovito. Lepršavo. Neuhvatljivo. Ovako bih unedogled mogla nabrajati i pjesničke figure nakon slušanja albuma “…And Then Turn to the Mountain…” gitarista Tvrtka Sarića i flautista Mateja Graheka. Poznata tema, nova instrumentalna kombinacija.

Matej Grahek i Tvrtko Sarić zajedno sviraju od 2002. godine, izvodeći originalne skladbe i prerade za flautu i gitaru od baroka do glazbe današnjih dana. Skladba “…And Then Turn to the Mountain…”, prema kojoj je nazvan album, napisana je upravo za njih i praizvedena je na Middle West Flute Festivalu 2005.godine u Memphisu, SAD.

Ovo im je prvi zajednički album, a kako je navedno u bookletu: “Na ovom CD-u predstavljaju prozračne skladbe inspirirane slobodom i prostranošću…“. Glazbom su željeli približiti prirodu čovjeku, a ta namjera se najprije rodila u mislima skladatelja koji su skladali ta ‘prozračna’ djela: Talijana Maria Castelnuovo-Tedesca, Slovenca Milka Lazara, Amerikanca Michaela Colquhouna, te hrvatskih skladatelja Željka Brkanovića, Krešimira Seletkovića i Berislava Šipuša.

Premda nisam ni gitaristica ni flautistica, nije teško primijetiti kako su izvedbe doista odlične, a izvođači vješti virtuozi svojih instrumenata. U zvuku se osjeća lakoća sviranja i izigravanje pasaža, kao da je to sasvim jednostavno, a zapravo nije. Glazba ne oživljuje samo ako je tehnički dobro izvedena. Tada tek počinje misao, poruka koja se notama željela prenijeti slušateljima. Ostvareni cilj ovog albuma je umjetnost.

Što su nam Matej Grahek i Tvrtko Sarić željeli poručiti izborom skladbi na ovom albumu?

Na coveru albuma, obučeni u crno, oni stoje na zelenoj livadi ispod plavog neba, i svaki sa svojim instrumentom u ruci, promatraju prostranstvo ispred sebe. Odlična poruka. Kao da govore: “Zaustavi se na trenutak i pogledaj prirodu oko sebe, a onda zamisli kako bi ona zvučala“.

Današnji brzi tempo života udaljio nas je od izvorne, čiste prirode. Možda se usred gužve čak i nađemo u prirodi, ali pitanje je je li je doista promatramo i želimo da nam govori? Može li nam priroda nešto poručiti?

“Pet minijatura” Milka Lazara svojim toplim zvukom, mirnim i skokovitim motivima, melodijama i ritmom kao da ispred nas stavljaju platno i malo pomalo ga ispunjavaju bojama. Na tom platnu sigurno bi se ocrtavala idila: zelena livada, krošnje drveća, ptičice u letu, šareni leptiri…

“Charanga“, za flautu solo, zahtjeva brzu izmjenu nekoliko tehnika sviranja flaute, da bi se postigao efekt dijaloga tamnoga i svijetloga. Vrlo zanimljivo.

“Suita Mediterana“, za gitaru solo, stavcima “Jota”, “Siciliana” i “Croatina” prikazuju nam zvukove Španjolske, Italije i Hrvatske.

Skladbe same po sebi, ako ih slušamo zasebno ili u sklopu nekog drugog glazbenog pravca, prošle bi nedovoljno zapažene. Ovako se kompozicije nadovezuju jedna na drugu, svaka šarmantna na svoj način, a u cjelini zajedno pričaju lirsku poeziju.

Posljednja na albumu, lirska skladba Berislava Šipuša “…And Then Turn to the Mountain…” zaokružuje ove pjesničke tonove i meditativno raspoloženje albuma. Ta fraza je podrijetlom opis figure iz kineske discipline “Tai Chi” niza: ‘zagrli tigra, i zatim se vrati planini‘. Nakon svega, samo pogledaj u prostranstvo.

Ova glazba ne može se slušati, a ne reagirati osjetilima. To je lijepa glazba. Posebna. Za meditaciju, razmišljanje i preispitivanje. Ovdje nisu najbitnije samo odsvirane note. Može li glazba ostaviti dojam kao netaknuta, čista priroda?

Kada preslušam album, osjećam se kao da stojim pred horizontom, i pitam se…a što sada? Ovi lepršavi zvuci ne ostaju u prostoru već odlaze u prostranstvo. Ova glazba je izvan vremena, kao između sna i jave.

Tu gdje završava album, počinju misli. Kada glazba govori, to je umjetnost.