Umiranje u najmračnijim dubinama

    856

    Beltez

    Tod: Part 1

    Datum izdanja: 15.11.2013.

    Izdavač: Bret Hard Records / SAOL

    Žanr: Black Metal

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Das schwarze Grab
    2. Selbstmord
    3. Endzeit
    4. Nagelfar
    5. Zu den Sternen blickend
    6. Der Tod ist ein Meister aus Deutschland (Slime cover)

    Nekada moćni ogranak njemačke black metal underground scene prije mnogo je godina izgubio na snazi, što zbog stilske transformacije, što zbog prestanka rada nekih bendova, a što zbog pomanjkanja ionako relativno male fanovske potpore.

    Nekako na izdisaju najboljih djela njemačkih blackera, 2002. godine, u Neunkirchenu u Baden-Württembergu pojavio se sastav Beltez, koji je do današnjih dana prošao poprilično nezapaženo. Debi album “Beltane” objavio je u godini osnivanja, “Selbstmord” 2004., a sada i njegov follow-up, “Tod: Part 1“, čiji naziv ukazuje da mu se na nasljednika ne bi trebalo čekati devet godina.Beltez se novim albumom nije puno odmaknuo od sjevernjačkih korijena black metala, a sitnije razlike su u nešto malo manje mutnoj produkciji, štogod jasnijih gitarskih melodija i ritam sekcija ili pristojnoj koncentraciji gitarskih akustika. Ljubitelji ranog blacka će u mračnoj, surovoj, depresivnoj i praktički beživotnoj atmosferi, grubo-sirovoj, nejasnoj produkciji, nisko podešenim gitarama, urlajućim vokalima i prorijeđenim, snažnim i zaglušujućim bubnjarskim blastbeatovima sigurno pronaći ponešto pogodno za svoj ukus. Osim toga, pjesme su u svojoj srži kompleksnije, ne i prezahtjevne naravi, što uključuje i raznolikost ritmova, ali nekako u očekivanim omjerima, a niti u vokalno-instrumentalnim linijama nema nekih posebnih odmaka od standardiziranih black metal formi. No pitanje je treba li ih uopće i biti?

    Spore, srednje i brže ritmove sa zavidnim obimom melodija, pravilnih bubnjarskih ritmova s pokojim blastbeat razdorom, akustičnim interludijima i istinski mučeničke vokale prezentira “Selbstmord“, “Das Schwarze Grab” je brža stvar, ponajviše na tragu korijenitih blackerskih dubina kroz nejasnu produkciju, zastrašujuću atmosferu, gušće blastbeatove, gitarske atonalije i jezovite screamove. “Nagelfar” je mirna, spora, čak početnim i završnim dijelom skoro pa i ugodna pjesma s dosta melankolične melodije i jasnijih tonova, pravilnih bas/bubanj ritmova, ali i klasičnih blackerskih ubrzanja s dominacijom arogantnih pjevanja, ubrzanih bubnjeva i skroz spuštenih gitarskih ritmova, a Slimeov cover “Der Tod ist Ein Meister aus Deutschland” svojim jasnijim i čišćim black’n’roll opredjeljenjem nekako najviše ispada iz koncepcije.

    Beltez će vjerojatno mnogim ljubiteljima ‘podzemnog’ blacka na lice izvući makar i pritajeni osmijeh, jer takvih bendova i albuma ne da danas ima malo, nego ih gotovo pa i nema ili su rijeđi od snijega u svibnju. No nedostatak ovakvih bendova nije jedini razlog da se ovaj album smatra sasvim korektnim uratkom. Ima tu nekih dobrih ideja, doduše ne novih i ne inovativnih, ali tvrdokornim blackerima itekako dobrodošlih.

    Muziku podržava