Umalo zgoditak…

Od kad sam počeo pratiti The Riflese, kod njih se nije puno toga promijenilo. Jedan prosječan britanski indie rock bend koji može ispucati nekoliko zabavnih pjesama, ali ukupan potencijal i nije pretjerano velik.

Upravo tu tezu pokazali su i četvrtim albumom u karijeri “None The Wiser” gdje ponovno balansiraju klasičnim gitarskim pop pjesmama neobaveznih tema i zaraznih melodija koje je lako pjevušiti dok radiš nešto usput. U takvom fahu, bendovi poput The View se čine bolji izbor, ali i The Rifles imaju svoje adute.Tu ponajprije mislim na pjesme poput “Heebie Jeebies“, “Go Lucky” ili “Catch Her in the Rye” koje zvuče kao ogledni primjeri indie rock škole s Otoka zadnjih desetak godina. Izdvojiti svakako treba i “You Win Some” u kojoj zvuče na razmeđi The Feelinga i Kaiser Chiefsa, ono, balada koja je mogla postići mnogo da ne zvuči kao da ju je napravio neki boy bend.

S druge strane, ima podosta pjesama koje zvuče da su tu tek na broj, kao da su ih složili po nekoj istoj špranci, te samo malo promijenili detalje. Da su se malo više poigrali njima, mogli su napraviti jako dobar album jer se u njima osjeća dobar potencijal, ali kako već nakon uvoda pjesme dosta nalikuju jedna na drugu, teško ih je razlikovati, a samim time i The Riflese s nekim sličnim bendom.

Vidi se da The Rifles imaju potencijal, ali nikako ga ne mogu iskanalizirati kroz cijeli album tako da on ima glavu i rep, odnosno da zvuči originalno The Riflesovski, pa što god to značilo. Kako drugačije objasniti skladbu “Under and Over” koja krene u novom smjeru (melodija bazirana isključivo na ritmu) i onda ju uništi refren kakvog smo čuli već devet put prije toga. Možda da su ih silni producenti logičnije usmjerili, mogli smo pričati u drukčijem tonu, iako ovaj album sam po sebi nije loš, ali definitivno nije toliko dobar koliko je mogao biti.