Ugodna post rock meditacija

    874

    Inventions

    Maze of Woods

    Datum izdanja: 17.03.2015.

    Izdavač: Temporary Residence

    Žanr: Post-Rock

    Naša ocjena:

    Popis pjesama:

    1. Escapers
    2. Springworlds
    3. Peregrine
    4. SlowBreathingCircuit
    5. A WindFromAllDirections
    6. Wolfkids
    7. Moanmusic
    8. Feeling The Sun Thru The Earth At Night

    Zamislite da ste na satu joge… ili negdje u prirodi i zurite u krajolik
    iz svoje ležaljke razapete između dva stabla. “Maze of Woods” glazbena
    je pratnja kao stvorena za takvu prigodu.

    Ovaj eterični album plod je suradnje Matthewa Coopera (a.k.a. Eluvium) i Marka T. Smitha iz kultnog post rock benda Explosions In The Sky. Zlobnici bi mogli reći kako je ovo, drugo po redu studijsko izdanje Inventionsa samo kratak i beznačajan predah od njihovih glavnih projekata ili tek b-strana nekog albuma Explosionsa, na primjer. No, ako malo pomnije uđete u cijelu priču, čut ćete da ovaj izričaj nije nimalo sličan crescendima spomenutog benda.Ovdje se radi o puno prozračnijem, ambijentalnom post rocku koji muziciranju električne gitare i njenom delay efektu daje minimalan prostor, a ustupa ga klaviru, repetitivnim vokalnim zvukovima (koje teško možete definirati kao pjevanje). Kada biste me prisilili da radim usporedbu, kao album stilski najbliži ovom naveo bih “Happiness” Jonsija i Alexa, koji isto odiše tim glazbenim hiperminimalizmom.Možda prva stvar s albuma (“Escapers“) sa svojom mobijevskom elektronikom ne upućuje na to, već djeluje kao uvod u dinamičniju cjelinu, no ubrzo shvatite kako se radi o djelu kojem je namjera umirivanje, a ne podizanje. U tom labirintu drveća (da parafraziram naslov samog LP-ja) izdvajaju se “Peregrine” kao najujednačeniji i uhu najugodniji trenutak na albumu.

    Tu je i “Springworlds“, stvarčica koja tugaljivim repetitivnim pjevanjem na neki način podsjeća na sjajnu stvar “Regiment” s legendarnog albuma “My Life In The Bush Of Ghosts” (Davida Byrne i Briana Eno) – naravno, tu je riječ o izričajno i dinamički potpuno drukčijem muzičkom kontekstu.

    Summa summarum, novi Inventionsi donijeli su nam prilično ugodnu post rock meditaciju koja ima klasičnu boljku žanra – jednoličnost. Naime, kad preslušate spomenute prve tri stvari s albuma imate dojam kao da ste ih čuli sve pa postoji realna mogućnost da kroz preostalih pet proletite na autopilotu. Naravno, to se u glazbenoj kritici prilikom davanja konačnog suda gleda kao minus, no u praksi može i dobro doći ako tragate za nečim što će vas pripremiti za jednu ljetnu siestu.

    Muziku podržava