Ublažena glazbena kulisa

Od vrlo hvaljenog prvijenca “Hazing Through Shadows” prošlo je dvije godine u kojima je bend malo skratio ime, a to se osjetilo i na samom zvuku jer je GD2D sada nešto mekši i mnogo psihodeličniji.

“Total Drive” je zanimljiv nastavak na debi u kojem je zagrebačko-korčulanski bend produžio ka psihodelično-progresivnijim temama, pa stoner-rock s metal elementima više nije glavna žanrovska odrednica za ovaj bend. Glazbene kulise su i dalje vrlo moćne, ali nešto manje žestoke u odnosu na “Hazing Through Shadows” što dokazuje da bend želi proširiti svoje glazbene vidike.

U deset skladbi su prošarali od ranog hard-rocka/metala i bendova poput Black Sabbath i Led Zeppelina, preko psihodelije The Pink Floyda i alternativnog rocka ’90-ih. došli su do današnjih dana i kraljeva (ili možda kraljica?!) stoner rocka Queens Of The Stone Age, ali na jedinstven način, bez izričitog kopiranja spomenutih jer svi elementi su posloženi vrlo studiozno u gromoglasni buldožer koji valja sve pred sobom.

Baš iz tih bljeskova gitarskih riffova pomiješanih s velikom dozom psihodelije i progresije dobivamo podosta sumornu atmosferu, a baš je to ono u čemu se bend najbolje snalazi što dokazuju na većini albuma. Manjak metalskih dionica s početka karijere vjerojatno će nekog fana odvući od “Total Drive”, ali svaki bend se mora razvijati, a GD2D je pronašao svoj put.

“The Mouse” započinje vrlo hipnotičkim ritmovima na koje se naknadno priljepljuju prvo laganiji, a potom i bjesomučniji gitarski riffovi s vokalima koji djeluju vrlo psihodelični do refrena gdje deru glasnice do iznemoglosti.

Dječji plač nas uvodi u jedan od sigurnih klasika benda, pjesmu “Newborn“. U njoj se GD2D poigrava sa svim elementima koji su ih tijekom godina inspirirali jer pjesma nekoliko puta mijenja tempo, čas biva vrlo energična, a čas meditativno atmosferična.

Nekoliko pjesama ima vrlo razigran obećavajući uvod (najbolji primjer bi bila “Lay Back And Relax“), no one se potom istope u tek prosječne pjesme zbog bježanja u stonerske okvire i nedovoljno izražene vokalne dionice. Ipak, većina albuma je mnogo zanimljivija, pa tih nekoliko komada možemo preskočiti tipkom ‘next’ prilikom preslušavanja.

Svakako još treba istaknuti “Silver Mad Birds” u kojoj psihodelija dolazi u prvi plan, dok u “The Servants” mi nije jasan prerani fade-out jer pjesma zvuči kao da ju je netko usred pjesme prerezao tako da bi mogao dati minutu tišine i kratki outro s hrkanjem za kraj albuma.

Uspoređujući oba albuma GD2D-a, može se reći da je prvi ipak bio mnogo smioniji i bolji od ovog što ne znači da je “Total Drive” loš album, već dapače, drugačiji u kojem se vidi da bend želi glazbeno napredovati.

GD2D je definitivno bend koji u Hrvatskoj teško može prosperirati, tako da su primorani okrenuti se svjetskom tržištu, a ako tamo ponovno zasvijetle (u što uopće ne sumnjam), mogli bi dobiti još jedan vrlo vrijedan izvozni glazbeni proizvod jer ovakva glazba ne može loše zvučati uživo.

Mala promjena u zvuku GD2D-u je dala veliki manevarski prostor za budućnost, a “Total Drive” će ostati upamćen kao dobar nastavak na priču s “Hazing Through Shadows“.